nije to realan opis situacije.
realan opis bi bio - pojednostavljivanjem žanrova po ukusu onih koji im ranije nisu bili skloni, dobili smo situaciju da svi žanrovi i sve igre liče jedne na druge. desetak posto hardliner-a u svakom žanru su grozno nezadovoljni jer njihove omiljene igre ne liče na ono što su nekada bile, ali igre se globalno igraju više nego ikad, i prodaju bolje nego što se iko tome mogao nadati.
kad na to dodamo da je u poslednjih desetak godina striktno casual pravac developing-a (pre svega sve one mobilne igre koje su lišene bilo kakve dubine, svođenje igara na storytelling nauštrb gameplay mehanike, pojava interaktivnih video novela...) doveo među gejmere sve one domaćice i tetke koje ranije nisu igrale ništa, broj hardlinera je toliko minimiziran, da oni više nikoga ne zanimaju.
mi smo ta nestrpljiva dečurlija, osim kad se radi o igrama za kakve imamo istančan ukus, ali to je samo naš problem.
isprati malo kako "iskusni forumaši" svaku temu navode na svoju vodenicu, svaku priču o bilo čemu uvode u priču o njima omiljenoj vrsti igara i shvatićeš koliko sve to elitističko busanje više nema nikakvog smisla. izuzev par retkih bisera, igre su totalno izgubile individualnost i svode se na copy/paste, i čak i najnahajpovani naslovi u suštini ne donose ništa novo osim 10000000000000000000 puta prežvakanih ideja i koncepata, te bitke za dostizanje tehničke superiornosti koja neće učiniti da igra bude dolja nego što stvarno jeste.
i sad bi mi da igramo tenchu u kome ne možeš da pređeš s kraja na kraj igre pritiskajući X
ma važi!