Cimer brutalno ubijenog muzičara Blekija spava ispod Temerinskog mosta i moli za pomoć
Omiljeni novosadski ulični svirač Kristijan Kostić Bleki zauvek nas je napustio. Ikona subkulturnog života Novog Sada zverski je lišena života a tragedija je rastužila i razbesnela celu Srbiju. Mnogi Novosađani su se okupili na Trgu slobode i kod pothodnika, gde je Bleki svirao decenijama, da bi upalili sveće i položili cveće u njegovu čast.
Malo je poznato da Bleki nije bio beskućnik, te da je u svoj dom često je primao i pomagao onima koji su se nalazili u teškim životnim situacijama. Voleo je ljude i pomagao je svima.
Poslednjih godinu dana života, u njegovoj kući živeo je mladić bez roditelja kom je Bleki ponudio smeštaj i krov nad glavom. U njemu su delili sve životne radosti ali i nedaće.
Mladić se zove Bogdan Dimić, ima 28 godina i njegovo odrastanje obeležili su boravci u domovima. Uz Blekija je po prvi put osetio da negde pripada. Za njega kaže da mu je bio porodica, kao i pas Blekica, koja je živela sa njima.
Nažalost, mladić je izbačen iz kuće i nalazi se na ulici dok je Blekica ostala sama u dvorištu.
Porodica mi je do 23. godine bila dom u kom sam odrastao. Posle je dom postala ulica, gde sam se jako napatio, spavao na raznim mestima, promrzao, jesam mlad ali me sve kosti bole. Nekada nisam jeo po 4 dana, a onda nađem bilo koji posao, da se nešto istovari ili moleriše da tako gladan zaradim neki dinar i preživim – započinje za Luftiku Bogdan svoju ličnu ispovest.
Kad uspem nađem posao bar povremeno, jer sam i izmučen, smznut. A imam osnovnu školu. Evo sad farbam sa drugarom ograde i kapije, to sam našao trenutno. Kad su baš teški poslovi, građevina i to prihvatim, čovek kad nema radiće za 100 dinara. Na najtežim poslovima se unapred dogovorim i kažem da ne mogu da garantujem koliko će to trajati s obzirom na zdravlje i to kako sam primoran da živim. Faktički, treba mi duže vremena da se oporavim kada je težak rad, izmučeno mi je telo – objašnjava Bogdan svoju situaciju.
Ja sam za pet godina, od kada sam otišao iz dom prošao kroz taj pakao. Dešavalo se radim za 200, 500 dinara. Za 1000 dinara ceo dan, po 16 sati. Sa ulice na posao, spavao po gradilištima, klupama, ispred crkve.
Spavao sam ispod Temerinskog mosta kada su me izbacili, ne pitajte kako je. Snađem se, odem i kod drugara ali to je uvek neizvesno, sve je to od danas do sutra. Tako i živim jer moram. Primam socijalno 5.000 dinara svaki mesec jer imam invaliditet prvog stepena, a to sam na ulici pokupio. Tako da nisam sposoban za teži fizički rad.
Kad sam izašao iz doma imao sam 85 kilograma, sada imam 63. Ulica je horor i ako si fizički jak ona te lomi dok te ne slomi. Sve su to posledice, kažu drugari kao da si bio u logoru.
Ko zaista želi da pomogne Bogdanu na bilo koji način, može da se obrati na broj telefona: 063/189-54-64
Cimer brutalno ubijenog muzičara Blekija spava ispod Temerinskog mosta i moli za pomoć | Luftika
Svima je poznata tužna sudbina novosadskog uličnog svirača Blekija, a evo priče o njegovom cimeru Bogdanu. Ko može neka pomogne... da ovog puta reagujemo na vreme.
luftika.rs