Šta je novo?

Humanost

Cimer brutalno ubijenog muzičara Blekija spava ispod Temerinskog mosta i moli za pomoć​


Omiljeni novosadski ulični svirač Kristijan Kostić Bleki zauvek nas je napustio. Ikona subkulturnog života Novog Sada zverski je lišena života a tragedija je rastužila i razbesnela celu Srbiju. Mnogi Novosađani su se okupili na Trgu slobode i kod pothodnika, gde je Bleki svirao decenijama, da bi upalili sveće i položili cveće u njegovu čast.


Malo je poznato da Bleki nije bio beskućnik, te da je u svoj dom često je primao i pomagao onima koji su se nalazili u teškim životnim situacijama. Voleo je ljude i pomagao je svima.

Poslednjih godinu dana života, u njegovoj kući živeo je mladić bez roditelja kom je Bleki ponudio smeštaj i krov nad glavom. U njemu su delili sve životne radosti ali i nedaće.


Mladić se zove Bogdan Dimić, ima 28 godina i njegovo odrastanje obeležili su boravci u domovima. Uz Blekija je po prvi put osetio da negde pripada. Za njega kaže da mu je bio porodica, kao i pas Blekica, koja je živela sa njima.

Nažalost, mladić je izbačen iz kuće i nalazi se na ulici dok je Blekica ostala sama u dvorištu.

Porodica mi je do 23. godine bila dom u kom sam odrastao. Posle je dom postala ulica, gde sam se jako napatio, spavao na raznim mestima, promrzao, jesam mlad ali me sve kosti bole. Nekada nisam jeo po 4 dana, a onda nađem bilo koji posao, da se nešto istovari ili moleriše da tako gladan zaradim neki dinar i preživim – započinje za Luftiku Bogdan svoju ličnu ispovest.


Kad uspem nađem posao bar povremeno, jer sam i izmučen, smznut. A imam osnovnu školu. Evo sad farbam sa drugarom ograde i kapije, to sam našao trenutno. Kad su baš teški poslovi, građevina i to prihvatim, čovek kad nema radiće za 100 dinara. Na najtežim poslovima se unapred dogovorim i kažem da ne mogu da garantujem koliko će to trajati s obzirom na zdravlje i to kako sam primoran da živim. Faktički, treba mi duže vremena da se oporavim kada je težak rad, izmučeno mi je telo – objašnjava Bogdan svoju situaciju.

Ja sam za pet godina, od kada sam otišao iz dom prošao kroz taj pakao. Dešavalo se radim za 200, 500 dinara. Za 1000 dinara ceo dan, po 16 sati. Sa ulice na posao, spavao po gradilištima, klupama, ispred crkve.

Spavao sam ispod Temerinskog mosta kada su me izbacili, ne pitajte kako je. Snađem se, odem i kod drugara ali to je uvek neizvesno, sve je to od danas do sutra. Tako i živim jer moram. Primam socijalno 5.000 dinara svaki mesec jer imam invaliditet prvog stepena, a to sam na ulici pokupio. Tako da nisam sposoban za teži fizički rad.


Kad sam izašao iz doma imao sam 85 kilograma, sada imam 63. Ulica je horor i ako si fizički jak ona te lomi dok te ne slomi. Sve su to posledice, kažu drugari kao da si bio u logoru.

Ko zaista želi da pomogne Bogdanu na bilo koji način, može da se obrati na broj telefona: 063/189-54-64

 

„Poklon za poklon“ – neobična humanitarna radnja na Dorćolu

Miloš Đošić 08. maj. 202212:17

U Beogradu je nedavno počela sa radom humanitarna radnja "Poklon za poklon", u kojoj kupci odabrane komade dobijaju podrškom humanitarne akcije po izboru.
Radnja „Poklon za poklon“ u Rige od Fere 12, na Dorćolu, radi tek desetak dana, a ljudi koji su zaduženi za njeno vođenje kažu da su reakcije fenomenalne, da ljudi dolaze, kao i da su već prikupljena značajna sredstva.
Milena Milićević kaže da je ideju pokrenuo njen sin Ognjen.
"Pošto je u našem stanu bilo mnogo lepe garderobe, koju smo sestra i ja nabavljale u Londonu, a nažalost nismo mogle da nosimo, došli smo na ideju da te divne stvari mogu da uzmu neke nove žene, koje će donirati, umesto da plate. Ovde je princip da nikakav novac ne ulazi, nego se na licu mesta uplati po sopstvenoj želji nekoj humanitarnoj organizaciji, za žene, decu, bolesne, veliku plejadu dece koja čekaju na ozbiljna i skupa lečenja. Svako može da odluči šta želi i telefonom plati i uzme stvar. Sve je na principu razmene, zato se i zove poklon za poklon, oni poklone svoju donaciju i novac koji je potreban nekome, a mi damo našu lepu haljinu", kaže i dodaje da ima i cipela, šešira...
Poznate marke su se, kaže, relativno brzo razgrabile.
"Ali naravno, imam ja još toga, nisam mogla sve da donesem - Moskino, Versaće, Dior, Iv Sen Loran... Sve ono što mi po svetu kupujemo u radnjama sličnim ovim, to su charity shops u Londonu, to je neuporedivo jeftinije, tako da ja ovde po pristojnoj ceni mogu da prodam, odnosno poklonim, a da neko učini dobro delo", kaže ona.
Akciji mogu da se priključe i drugi, kaže.
"Svako ko misli da ima nešto što bi nekome drugome značilo, može da donese, juče sam primila jednu lepu kutiju dečjih haljinica, knjiga, igračaka... Sve što misle da je zanimljivo drugom, a više ne mogu ili ne žele da nose, mi ćemo se ovde baviti i tom vrstom preuzimanja, da bismo dalje mogli da proširujemo", kaže ona.
Ističe da imaju ideje da prave i humanitarne večere, pošto i sin i ona vole da kuvaju.
"Svako ko uđe mislim da bi trebalo da pošalje bar jednu poruku, makar ne kupio ništa, ali da ga ovo mesto podseti, da svakoga dana možemo da uradimo nešto da ljude, decu, životinje... Meni su juče došle dve devojke iz Subotice, ciljano su došle u ovu radnju i preko 17.000 su donirale", kaže.
Zahvalila se i kumi, koja je poklonila prostor za radnju.

 
  • Like
Reagovanja: PPC
Поштовани чланови Бенча, надам се да сте чули за удружење које се зове Ефектива.
 

Prilozi

  • Screenshot_20220717-214237_Opera.jpg
    Screenshot_20220717-214237_Opera.jpg
    153.3 KB · Pregleda: 118
  • Screenshot_20220717-214307_Opera.jpg
    Screenshot_20220717-214307_Opera.jpg
    78.5 KB · Pregleda: 110
U razredu mog starijeg sina (sad treba da krene u sedmi razred) ima jedan decak koji je oboleo od leukemije. Moj klinac je sa jos nekim drugarima napravio mali sajt koji je bukvalno probudio celu opstinu Grocka i nakon toga su pokrenute razne humanitarne manifestacije i turniri. Prica se prosirila i do novina i Beogradske Hronike. Pre neki dan je bio prilog o njima. Skupljeno je dosta novca ali se i dalje prikuplja jer treba negde oko 400 000 evra. Evo linka do sajta koji su napravili. Hvala.

 

Deca u suzama traže igračke na zgarištu: Stankovići izbegli s Kosova bez ičega, sad u požaru opet izgubili dom

29/08/22

Porodica Stanković koja je izbegla sa Kosova bez ičega, doživela je da pre tri dana u požaru ponovo izgubi dom. Lazar Stanković (29) iz Gnjilana oženio se i dobio dve ćerke bliznakinje. Nakon što su izbegli sa Kosova, kaže, godinama su se šetali po prihvatilištima, pa onda na jedvite jade, u Aleksandrovu kod Merošine, sagradili jednu prostoriju u koju su se uselili.
Posle godina rada i truda, Lazar je došao do toga da svoju decu može da odvede na more, kao i da im sredi sobu kako su one želele. No, sve to im se srušilo preko noći, kada je usled kvara na instalacijama njihov porodični dom izgoreo do temelja.


U bolnoj ispovesti za Telegraf.rs, Lazar priča kako je sa svojom ženom osnovao porodicu. Živeo je, kaže, u kući sa bratom, ocem i snajkom, a onda je odlučio da pređe na sprat koji su zajedničkim snagama sredili za život.
- Odlučili smo da pređemo na sprat, jer je tamo imalo više mesta, nas je četvoro, a i oni dole da imaju svoj mir. Kuća nije imala ploču, samo izolaciju, nakon čega se nalazila krovna konstrukcija. Tri godine aktivnog života smo proveli tu, sve je bilo sređeno do najsitnijeg detalja - počinje priču za Telegraf.rs otac Lazar.

Kako kaže, svakodnevnica im je bila da decu odvedu u vrtić, potom da on ženu odveze do posla, a nakon toga ode na svoj posao. Tako je bilo i tog jutra kada je sve nestalo za nekoliko minuta.

- Ustao sam ujutru oko šest, to nam je neka rutina, spremio sam decu za vrtić i žena i ja smo krenuli na svoje poslove. U međuvremenu, kuća se zapalila. Vatrogasci nisu imali vremena da stignu, jer je naše mesto do centra Niša udaljeno oko 13 kilometara. Svakako, oni su došli i dali maksimum da ugase požar, svaka im čast i zahvaljujem im se - objašnjava Lazar.
Sve uspomene su izgorele, ostala je samo garež i pepeo.
- U tim stvarima u kojim smo izašli, to nam je i ostalo. Želeo sam na more da ih odvedem, izvadio sam i pasoše za decu, ali nije se dalo. Imali smo tu problem sa strujom, nismo imali trajnu nego privremenu, ali smo išli ka tome da i taj problem rešimo - priča otac.

Tako male, a tako bistre

- Deca su to jako dobro podnela, jer smo krili do sinoć od njih, ali i kada smo im rekli, one su bile smirene. Jako su bistre i pametne, sve kapiraju. Jedino plaču zbog igračaka, jako su vezane za igračke, a najžalije mi je njihovih igračaka sa kojima su spavale od rođenja. Pokušavamo da im objasnimo da će sve biti u redu i da će mama i tata da im naprave novu sobu sa još više igračaka, i da će biti još lepša - priča otac koji naglašava da nastavlja dalje, i da će se boriti koliko god da je to potrebno.


Porodica, prjatelji, škola, komšije - svima se zahvaljuje.
- Mi smo sada kod rođaka, jer u kući u tom prizemlju nemamo neke uslove, nema čak ni struje. Svi koje znamo su nam dali nešto, stvari za decu, za nas, neke igračke i svašta nešto. Imamo veliku pomoć i podršku, ali za kuću ne znam kako ćemo, ovde ne možemo doveka da ostanemo.
Novca, kako kaže, nema za renoviranje, a najviše ga plaši zima koja dolazi uskoro.
- Novca nemam, videćemo nešto bilo šta da uradimo. Plašim se jer zima dolazi, a ovde ne možemo večno da budemo. Nadam se da će sve biti u redu i uzdam se u pomoć okoline - priča lazar.
Budući da je porodica smeštena kod rodbine, potrebna im je što pre pomoć u vidu garderobe, obuće, kako za decu tako i za roditelje.
Broj računa na koji možete donirati novac za porodicu Stanković: 170001032063600030 - Lazar Stanković

 

Jedina opcija mi je šator, bebu u ruke i pod most: Stanojevići traže novi dom a mesečno raspolažu sa 230 evra​

01/03/23

Ja sam zaposlen na određeno kao domar, i plata mi je 25.000 dinara.

Žena i ja smo zajedno tri godine. Poslednjih godinu dana živimo kao podstanari, plaćamo taj stan 60 evra, što nije mnogo ali sa mojom platom nama je sve mnogo - priča Boban.
Beba 1. aprila puni dve godine, ali baš na taj dan moraju da se isele iz kuće u kojoj su našli, donekle, mirnu luku.



- Zvao nas je vlasnik stana, i rekao nam je da je prodao kuću, mi moramo da prvog aprila da se preselimo, na deteteov rođendan. Ne znam šta da radim, ne znam gde da idem, jedina opcija mi je da uzmem šator i da odem pod most s detetom u rukama - objašnjava Stanojević.



Boban je nažalost došao u situaciju da moli za pomoć.
Ja ne znam šta ću, voleo bih da žena dobije neki posao, ili da ja dobijem neki ugovor na punu platu, značilo bi nam. Najveća želja mi je da imam kuću, nadam se da će tako i biti. Molim sve ljude koji žele da mi pomognu, neka me pozovu na broj telefona 066/9811169 - kaže nam Boban.
 
Поштовани чланови Бенча,
Јелица Ковачевић болује од церебралне парализе. 1981. годиште, удата је и има мало дете.

Од рођења болује од церебралне парализе.

У шестој години живота први пут стаје на ноге уз помоћ родитеља.

Годинама се лечи и била је на терапији матичним ћелијама. Неопходна је још једна терапија.


Да њени мишићи не би атрофирали потребна је још једна операција.
Њено стање је све теже и теже, има све више спазама.
Молимо помозите, хвала.
 
Poslednja izmena:
Aко неко има новца на Paypal-u, такође фондација "Покрени живот" прима донације и тим путем. Унапред хвала.
 
Zamolio bih još jednom, ko može da pomogne.
IMG-b0e2628efe0fa85030560d3991b18273-V.jpg


IMG-818c7a77a5959b550f55c7acba6db29e-V.jpg
 
Zamolio bih još jednom, ko može da pomogne.
Pogledajte prilog 383456


Pogledajte prilog 383457
Ко има фејсбук, видећете страницу Help for Sergej. To je oвај дивни дечак који је још док је био мањи претрпео болест и лечење а ово сада је рецидив. Хвала свима на помоћи.

Поштовани чланови Бенча,
Радмила Павловић је рођена 1963 године
Прве тегобе су се јавиле у септембру 2020. године у трајању од 3 до 4 недеље након чега је Радмили дијагностификован карцином грлића материце.

У децембру 2020. године Радмила је оперисана, али су у августу 2021. примећене промене на плућима у виду метастаза након чега је учињена ВАТС интервенција. У наставку лечења примењена је хемиотерапија, али је у новембру 2022. забележена прогресија болести у плућима и медијастануму.


Радмила жели да се бори, да гледа своју децу и унуке како одрастају, а за то јој је неопходна помоћ у виду донација свих људи добре воље.

Средства су потребна за хемиотерапије, имунотерапију, лекове и суплементе, специјалистичке прегледе и лабораторијске анализе.


1434 на 3030, помозимо Радмили!
Не заборавите да сваки корисник Буди хуман фондације може да прима донације преко Paypal платформе. Унапред хвала.
 

Одужују се петицама​


Пуно је разлога за радост имала ових дана, сиромашна Марија Мара Милановић, ученица четвртог разреда основне школе, ђак пешак и дугогодишња штићеница нашег Хуманитарног моста која у свом селу Жуњевићи на Рогозни очекује Васкрс и краћи ђачки одмор. Малој Мари и њеним родитељима Милану и Еви најпре је, из далеког Сиднеја, стигла помоћ од 200 аустралијских долара коју им редовно шаље добротвор Марко. Уз то, још 125 долара, из “пакета” од 500 долара које је сиромашним ђацима пешацима у овом крају послала наша читатељка и добротворка Анђелка Ђуровић из Мелбурна.

Из далеке Аустралије радост је стигла и у забито село Ђонлије на Голији где са оцем Владаном, мајком Радом и братом Срђаном тешко живи Стефан Пендић, ученик четвртог разреда Средње кожарско-текстилне школе у Новом Пазару. Овом дугогодишњем ђаку пешаку уручена је стипендија од 370 аустралијских долара коју већ годинама сваког месеца шаље добротвор О. В. из Сиднеја, а још 125 долара послала му је Анђелка Ђуровић из Мелбурна.

Радовали су се и Никола Петронијевић, такође са Голије, дугогодишњи ђак пешак из села Јоше, ученик другог разреда Средње машинске школе у Крагујевцу, и Никола Матковић, сиромашни студент информационих технологија који са болесним родитељима Славомиром и Јевросимом живи у забитом Вучинићу на падинама Голије. И они су од Анђелке Ђуровић добили вредне донације од по 125 долара.

Стефан Пендић каже да не би могао да се школује и вероватно бих остао на селу да није стипендије добротвора О. В. из Сиднеја и других добрих људи из дијаспоре који ми помажу од првог разреда основне школе.

Читаоци Вести “спасли” су пре неколико година Николу Петронијевића из села Јоше на Голији који је са тешко болесним оцем Милованом једва преживљавао у трошној страћари, често гладујући оскудевајући у свему. Добри људи помогли су да се финансијски стабилизују и да саграде нову кућу у коју су се прошле године уселили. Никола је за похађање средње школе одабрао Крагујевац.


Комплетан текст на линку



 

Vesna zbog bolesti izgubila 14 kg i sad su joj proteze za noge prevelike: Tužna priča majke hrabrost iz Vranja​

Vesna se '99 bacila na svoju bebu da je zaštiti od kiše gelera i tada je ostala bez obe noge.

Vesni Stojković iz Vranja kojoj su građani Srbije svojim donacijama obezbedili proteze za obe noge, sada je hitno potrebna pomoć. Njoj nedostaje svega 40.000 dinara kako bi otišla u Beograd na izradu novih proteza čije troškove pokriva fondacija "Budi human", ali ne i smeštaj koji joj je neophodan.

Tumor debelog creva koji je ovoj hrabroj ženi dijagnostifikovan vezao je za postelju. Ona više ne može da upotrebi svoje proteze za noge jer je zbog bolesti oslabila 14 kilograma i sada su joj velike.


Dobila je i biološke terapije, ali ne može da ih prima jer proteze više ne može da upotrebi.

Problem je sada platiti smeštaj u Beogradu jer bi tamo trebala da ostane kako bi joj u kompaniji za proizvodnju ortopedskih pomagala napravili nove proteze - ležišta za njene noge.


Kako kaže, novac na računu pokriva trošak za proteze, ali ne i za privatan boravak u Beogradu gde bi trebala da se zadrži dva, tri meseca za koji fali svega 40.000 dinara
Vesni možete pomoći uplatom na sledeće račune:


Uplatom na dinarski račun: 160-6000000805434-17


Uplatom na devizni račun: 160-6000000835225-78
 
1178445_zanatalijnosmeh_ls.jpg

NATALIJA JE NEDAVNO NAPUNILA 19 GODINA, A IMA SAMO 36 KILOGRAMA: Njena borba je SVAKODNEVNA, POMOZIMO!​


Natalija takođe ima cističnu fibrozu (nasledna bolest koja se karakteriše promenama na plućima i pankreasu gde se stvara sekret koji može dovesti do zapaljenja i insuficijencije oba organa) kao i neopstruktivni hidrocefalus. Leči se i od dijabetesa, celijakije i velikog broja alergija.


- Naci je hitno ugrađen VP i VA šant nakon serije epileptičnih napada, odnosno epileptičnog statusa koji se završio reanimacijom. Izašla je iz sale posle osam sati - kaže za Espreso njena mama Mirjana.




Kako dodaje, Natalija sada ima samo 36 kilograma.

prošle godine dobila je i dijagnozu cistične fibroze, retkog genetskog oboljenja koje zahvata pluća, pankreas, jetru, creva, kao i digestivni trakt. Osim toga, ima i dijabetes i celijakiju.




U martu prošle godine je Natalija takođe bila u bolnici, a nekoliko meseci ranije je bila na VMA zbog dijabetesne ketoacidoze, akutne komplikacije koja se javlja kod dijabetečara i može da bude opasna po život, i tamo su otpočeli ispitivanja za cističnu fibrozu jer je bila na respiratoru. Za dlaku je izbegla traheostomiju, hirurško otvaranje dušnika sa prednje strane, kako bi se omogućilo disanje.

Naci su potrebna sredstva za buduće transplantacije matičnih ćelija u inostranstvu, laboratorijske analize, suplemente, kontrolne preglede, tretmane u hiperbaričnoj komori, troškove prevoda medicinske dokumentacije, putne troškove i smeštaj, kao i sve terapije i lekove koji dolaze sa svakom novom dijagnozom koju dobija.


ZA NATALIJINU POBEDU! Pošaljite 77 na 2407.

Vredan dar iz Melburna​


Da život zna da bude surov najbolje je iskusila bolesna Svjetlana Kljajić, samohrana majka iz Sključana kod Kozarske Dubice. Ova tridesetpetogodišnjakinja pre 15 godina preživala je jedno od najopasnijih neuroloških oboljenja ( Guillain-Barre sindrom).


Svjetlana je tada pala u komu, rodila zdravu devojčicu, ali je ostala nepokretna.


Ona je dobila donaciju od 250 dolara od plemenite Anđelke Đurović iz Melburna.

– Hvala divnoj Anđelki na ovoj vrednoj donaciji, kaže nam Svjetlana. Ona priznaje da je odmah sve pare utrošila na plaćanje računa, ali i lekove.

Ova hrabre majke petnaestogodišnje Jovane veoma često se sete njeni prezimenjaci Kljajići iz Australije na čemu im je beskrajno zahvalna. Njihove donacije uvek joj mnogo znače. Ona živi sa majkom Milkom i ćerkom Jovanom, a skromna majčina penzija i njena socijalna pomoć je prihod od koga se njih tri izdržavaju.


Skromna žena kaže da besparica pogađa sve, a naročito bolesne ljude, kojima su neophodni lekovi. Što se tiče stanja njenih nogu, ona kaže da svaki dan ima sve više osećaja, ali da joj je neophodna i rehabilitacija. Sve to je skupo, košta, a i majka Milka sve više ide kod lekara, a i njene terapije koštaju.

Osećam reflekse u nogama, što je dobro, ali terapije su mi neophodne, I majku Milku sve više pogađaju bolesti: boli je kičma, kuk, ima astmu, visok pritisak – priča nam Svjetlana.


Najvažnija joj će ćerkina sreća, koja trenutno pohađa drugi razred srednje škole.


– Najviše mi u životu znači osmeh moje odlikašice Jovane, stoga se ne predajem i nadam se boljim danima za sve nas. Uprkos svim nedaćama uspela sam da zadržim optimistički duh – zaključuje Svjetlana.

Zato svi ljudi dobrog srca koji mogu i žele da joj pomognu da prebrodi i ove teške dane, mogu stupiti sa Svjetlanom Kljajić u kontakt na broj telefona: 00387 65 251 654 i dogovoriti se o načinu slanja i dostavi pomoći.
 
Poslednja izmena:
Vasilije Urošević, rođen 2001. godine, nesrećnim slučajem stradao je padom sa visine od 15 metara. Tom prilikom, povredio je 6. i 7. vratni pršljen, i postao invalid 100%.

Nakon 11 operacija, Vasilije je na žalost ostao kvadriplegičar.
Novac se skuplja za aktivna kolica za kvadriplegičare, čija vrednost iznosi 539.300 RSD.

Sredstva se doniraju namenski, sa naznakom "Za Vasilija"
 
Поштовани чланови Бенча,
Јелица Ковачевић болује од церебралне парализе. 1981. годиште, удата је и има мало дете.

Од рођења болује од церебралне парализе.

У шестој години живота први пут стаје на ноге уз помоћ родитеља.

Годинама се лечи и била је на терапији матичним ћелијама. Неопходна је још једна терапија.


Да њени мишићи не би атрофирали потребна је још једна операција.
Њено стање је све теже и теже, има све више спазама.
Молимо помозите, хвала.
Поштовани чланови Бенча, Јелица и даље моли за Вашу помоћ.Има грчеве, њено стање није ни мало добро.
Потребно је да иде у Кијев на лекарску интервенцију, тј. да скупи новац за то. Међутим, Јелица је пре неколико дана пала и повредила кук, и прсте на левој нози не осећа.
Молим за помоћ да Јелица не заврши непокретна у колицима.
SMS 102 на 3800.
Унапред хвала.
 
Ako mogu da se ne ostavljaju neproverene price (i bez linkova), imamo nazalost dovoljno aktuelnih i autenticnih.
 
Aiša kojoj je svekrva donirala bubreg izašla iz bolnice: Ne mogu opisati koliko sam sretna

Aiši je njena svekrva još 2012, nakon što se udala za njenog sina Belmina, predlagala da ide na transplantaciju jer je odlučila da će joj ona donirati bubreg

To je bila njena želja i niko je od toga nije mogao odvratiti. Čekala sam 10 godina jer me je bilo strah kako će se sve završiti, plašila sam se za njeno zdravlje, ali hvala Bogu ona je heroj i borac nevjerovatni – otkrila nam je Aiša 22. septembra dok je još bila u bolnici u Tuzli.

 
Поштовани чланови Бенча,
Породица од једанаест чланова нема новца за струју.
У питању је избегличка породица која је скоро 17 година била у избегличком центру.
Породица је јако уплашена да ће их људи осуђивати ако оставе број рачуна, па је одбила помоћ на тај начин.
Плаше се да ће купити храну ако им људи уплате новац, а струја им је хитна.
Моле се сви који могу да уплате на рачун породице.
Опширније у тексту
1706466741-1.jpg
 
Породица Крстић се јавља и захваљује свим добрим људима.
Рачун за струју је био 140.000 динара, породица је била више од 20 дана без струје.
Дуг је успешно плаћен.

Posto su građani bili složni i rešili sve za jedan dan, Dragan Krstić poslao nam je i broj računa za sve one koji žele da pomognu njegovim unucima, kojih ima 13, i dao broj računa svoje snaje, Slobodanke Spasić Krstić: OTP Banka, 325-93000706503176-16.
 
1711484688356.jpeg

Oglasio se MUP Srbije: Prvi put pokrenut sistem "Pronađi me", ovo nije nikakva pokazna vežba​


Obaveštavamo sve građane da je večeras po prvi put u Republici Srbiji pokrenut Amber Alert tj. sistem "Pronađi me".
Obaveštavamo javnost da je ovaj sistem aktiviran zbog današnjeg nestanka dvogodišnje devojčice u Banjskom Polju, u Boru.

Danka Ilić, starosti 2 godine. Nestala oko 13.45 časova u naselju Banjsko Polje, Ulica vojvode Radomira Putnika br. 19, grad Bor. Smeđe kose, braon očiju, visine oko 85 cm. Na sebi je u trenutku nestanka imala: maslinasto zelenu jaknu, ljubičaste pantalone i crne patike. Ukoliko imate bilo kakve informacije odmah pozovite policiju na 192.

Ovo nije nikakva pokazna vežba, u toku je obaveštavanje javnosti o nestalom maloletnom licu – putem SMS poruka, prekidima radio i televizijskih programa, objavama na autobuskim, železničkim stanicama, aerodromima i panelima na auto-putevima.
 
Nazad
Vrh Dno