Šta je novo?

Humanost

Pomozite Zoltanu
JAVITE SE, DOBRI LJUDI

Lepo je od vas što ste nas zvali i pitali kakva nam je pomoć potrebna. Dobro bi nam došla hrana, odeća, sredstva za higijenu, školski pribor... Ukoliko je neko voljan da nam pomogne, vrata našeg sirotinjskog doma su mu otvorena. Naša adresa je Kanjiški put 42, Horgoš, a telefon +381 69-0-064-538 - sramežljivim glasom je poručila Silvija.

http://www.kurir.rs/vesti/drustvo/u...i-pobacali-da-ne-umre-od-gladi-clanak-1948457
 
Две приче о једном детету, у првој живи са баком која има малу пензију, у другој са мајком и сестром и живе од социјалне помоћи. Исто дете, иста адреса, две приче.
 
03/10/2015

Дирљива прича о породици Зарић: Самохрани отац у тешким условима подиже троје дјеце (ВИДЕО)

У селу Шушњари код Лакташа, троје дјеце и самохрани отац живе у трошној бараци, која се не може назвати топлим огњиштем.

Зорана, Бранислав и Давид одрастају без топлине правог дома, у трошној кућици. Након развода, мајка је отишла, па о њима брине само отац.

„Свјестан сам ја да је њима тешко, а наравно да за мене није ни битно је ли тешко или није. Ја сам свјестан да сам дужан да максимално пружим услове. Није лако, не могу рећи да је лако. Ем мало, ем неусловно. Не може се поставити ни прави намјештај, не можеш ништа.“, каже Зоран Зарић, самохрани отац троје дјеце.



http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=170424
 
Crna Gora
13:29, 26.11.2015

ŽIVE BEZ STRUJE GODINU DANA Majka Sanja: Deca nam se gladna smrzavaju već drugu zimu!



Četvoročlana porodica Radojević živi već godinu dana bez struje u dvadesetak kvadrata, bez kupatila u podgoričkom naselju Konik

PODGORICA - Nedavno su nabavili furunu, za koju nemaju drva i koju moraju tek da otplate. Nemaju ni šporet i kuvaju na plinskom kuvalu ako imaju šta. Više su gladni, nego siti. Marko i Sanja Radojević imaju dva sina, od četiri i šest godina. Žive od 146,67 evra socijalne pomoći. Oba roditelja su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje i čekaju poziv za bilo kakav posao. Marko kaže da je za svoju decu sve radio: čistio septičku jamu, kopao kanale, istovarivao kamione...Često posao čeka na pogrebnom, ne bi li zaradio dnevnicu. Čekanje često ne donese nikakav posao, požalio se Marko Banci hrane.

“Deca nam žive u mraku već godinu dana. Smrzavamo se... O tome šta jedemo ne želimo ni da govorimo. Ne dobijamo obrok od Narodne kuhinje, jer je veliki broj porodica na čekanju”, kaže Sanja.
Radojevići za struju duguju 1.500 evra i kažu da nema načina da to sami plate od od socijale ."



Apel za pomoć!

Banka hrane apeluje na humane ljude i društveno-odgovorne kompanije da pomognu Radojevićima. Pomoć im je potrebna u hrani, obući (dječaci nose 34 i 32-33 broj), odeći, vešu, posteljini, korišćenom nameštaju, da izmire dug za struju i nabave šporet na drva i drva. Za pomoć Radojevićima obratite se Banci hrane na telefon 069 495 680, putem emaila, ili na Facebook stranici.

kompletan tekst

http://www.kurir.rs/region/crna-gor...ladna-smrzavaju-vec-drugu-zimu-clanak-2034279
 
Despot: Sve sam dobio, samo mi lek nedostaje

24. 11. 2015

- Niko da mi donese lek za moju bolest. Čekam ga, a strpljenje me izdaje. Dosadiše, bre, ove rane, bolovi, svrab. Želim da ozdravim, da idem u školu - kaže Despot Lazić (8).

Tužna priča o mukama Despota Lazića, koju smo objavili 31. jula ove godine, okrenula je u nekom drugom, lepšem pravcu točak života mališana koga od rođenja prati teška i neizlečiva bolest kože, poznata kao deca leptiri.

Tekst „Žive rane malog Despota“ pobudio je lavinu humanosti kod naših čitalaca sa svih meridijana sveta koji su pronašli način da pomognu dečaku.


- Mnogo toga što mama i tata nisu mogli da mi priušte dobio sam od „Blic fondacije“ i čitalaca „Blica“. Jedini poklon kojim još niko da me obraduje jeste lek za ovu moju bolest - kaže Despot.
Hvala, neizmerno hvala „Blic fondaciji“ i akciji „Srce za decu“. Preokrenuli ste život mog sina, cele naše porodice - odavno nije bila srećnija Sofija Lazić, Despotova majka.

Zahvalnost Sofijina ide i na adrese svih znanih i neznanih, ganutih pričom o malom Bajinobaštaninu, koji su pomogli da se obezbede skupi zavoji za previjanje rana i Despotu detinjstvo učini lepšim.


- Sredstvima koje je obezbedila „Blic fondacija“ uradili smo termoizolaciju na kući, postavili novu fasadu, renovirali pod u Despotovoj sobi. Zvali su nas i slali pomoć i naši ljudi iz Australije, Japana, Rusije, Amerike, Kanade, Kine - priča Sofija.

Kompletan tekst

http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/608566/SRCE-ZA-DECU-Despot-Sve-sam-dobio-samo-mi-lek-nedostaje
 
Poslednja izmena:
Рокерска журка за децу без родитељског старања

30. новембар 2015

Хуманитарна свирка са идејом да се прикупе средства за најмлађе одржаће се 3. децембра од 21 часова у Мутаповој 12. Позивамо вас да се придружите и на тај начин измамите осмех онима којима је највише потребан.

humanitarna-svirka-650x241.jpg


Уметничка школа „Фортуна рота“ у сарадњи са Удружењем рок музичара Србије организује велику свирку „Рокерска жица за насмејана лица“ у оквиру хуманитарне акције „Круг среће“ чији је циљ прикупљење новчаних средстава за децу без родитељског старања.

Акцију су овом приликом подржала 4 београдска бенда Плутониа, Мад РЕд, Кинг Сајз и Врбопуц.

Бенд Плутониа је познат као бенд који се радо одазива хуманитарним акцијама. Оно што је посебно интересантно је да су недавно снимили песму против насиља над женама која носи назив „Белег на души“ по истоименој књизи и на тај начин се прикључили кампањи „Свака кућа, сигурна кућа“.

Свирка почиње у 21 час у просторијама удрузења у Мутаповој 12, код Храма Светог Саве, улаз је слободан.

За ту прилику биће постављена кутија за хуманитарне прилоге. Сав сакупљени новац биће предат Центру за заштиту одојчади, деце и омладине у Београду.

www.pravda.rs/2015/11/30/rokerska-zurka-za-decu-bez-roditeljskog-staranja/
 
11. 12. 2015.

SUDBINA KOJA PARA SRCE "Miševi trče po nama dok spavamo"


"Svi kažu da je mama umrla, ali ja znam da će da se vrati kad se budem ženio. Svadba je mnogo važna stvar!" Uzaludna nada u nepojmljivoj sirotinji dva dečja života. Gaje je Jovan i Predrag Đergović, dečji iskreno.

703697_porodica-djergovic-zajecar13rasfoto-suzana-bozinovic_f.jpg


...

Opet me vode u svoju zemljanu sobicu.

- Vidiš ovde i ovde i ovde i ovde... - pokazuju prstićima. - Tu gde ti pokazujemo izlaze miševi i kad spavamo penju se na nas i trčkaraju. Golicaju nas kad uđu ispod ponjave!

Omogućimo da Jovan i Predrag imaju bolje uslove za život. Ako želite da pomognete, možete poslati SMS na broj 2552 ili uplatiti sredstva na tekući račun Blic fondacije: 2750010221949709 90 - rsd, Societe Generale Srbija, Beograd.


http://www.blic.rs/srce-za-decu/kako-da-donirate


Kompletan tekst

http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/613250/SUDBINA-KOJA-PARA-SRCE-Misevi-trce-po-nama-dok-spavamo
 
Poslednja izmena:
23.12.2015

Lazar Rišar - maratonac,ultra maratonac koji živi u stanu bez grejanja,kupatila i tople vode

I treći put za par godina pišem o Lazaru Rišaru. Siromašnom somborskom dečaku, koji je sa 17 godina, u starim poderanim cipelama i pantalonama, bez sata treninga, pretrčao svoj prvi polumaraton (21 km). I počeo je Lazar, kao Forest Gamp, da trči... Trčao je polumaratone, maratone, pa i ultramaratone. Već 2011. g. postao je poznat. O njemu su pisale novine, snimane su o njemu TV-emisije na velikim televizijama (Prva TV, B92, Pink), obećana mu je bila pomoć od grada Sombora (koja nikada nije stigla), počela je da pristiže i druga pomoć raznih znanih i neznanih dobročinitelja. Pa je to lagano splasnulo... Krajem 2013. g. pisao sam ponovo o Lazaru, kako, sa već pregrštom osvojenih medalja, spava u šupi, na Malom katoličkom groblju. I ponovo su se pokrenuli darežljivi i humani ljudi, ponovo su o Lazaru pisale najtiražnije srpske novine, dobio je i posao na benzinskoj pumpi, završio je, u međuvremenu, i specijalnu osnovnu školu. I sve je izgledalo bolje, znatno bolje nego ranije. Ali... Mnogočlana porodica u kojoj je živeo obilato se koristila njegovom popularnošću, i obilato je primala svaku vrstu pomoći koja je stizala za Lazara. I živeli su bolje nego ranije. A onda, kada je pomoć splasla, početkom ove godine, Lazar je na najneverovatniji način bio udaljen iz te porodice. Pod monstruoznom optužbom da je pokušao da napastvuje jednu devojčicu iz porodice, Lazar je dva meseca (od kraja januara do kraja marta) proveo u zatvoru i zatvorskoj psihijatrijskoj ustanovi, gde je bio vezivan, kljukan lekovima, živeći između nevinosti svoga sna i pakla sopstvene jave. Posle dva meseca, kada se otkrilo da je sve bilo laž, Lazar je, nalogom nadležnog tužioca, po hitnom postupku oslobođen. Nadoknadu za paklena dva meseca svog života, od države, do sada nije dobio. Za vreme boravka u zatvoru izgubio je posao na pumpi i ostao bez bilo kakvih sredstava za život, a nije više imao ni gde da ode. Ali je nastavio da trči... Dobrotom jednog Somborca, skoro pola godine je proveo u njegovom praznom stanu. Radio je gde god su ga zvali, bilo za hranu, bilo za neku sitnu paru. I nastavio je da trči... Maratoni, medalje i pehari su se ređali (ima ih već na desetine). Kada je, početkom jeseni, morao da se iseli iz stana u kome je privremeno živeo, našao je skromnu sobicu u staroj kući na somborskoj periferiji, u kojoj prespava pod tankim jorgančićem (ostao je bez svih svojih stvari posle zatvora, jer sve mu je razvučeno, a mnogo toga što je dobio još je ranije razdelio onima koji nemaju). Grejanja u stančiću nema. Tople vode nema. Kupatila nema. Ali Lazar trči... Pre neki dan je pretrčao ultramaraton Osijek-Apatin (55 km). U starim pokidanim patikama. I odlazi, kad god može, na Ostrog, gde ostaje i po nekoliko sedmica, služeći i pomažući manastirskom bratstvu. Kaže – tamo mu je najlepše. I slušam njegove priče o Ostrogu, o Bogu i ljudima, o njegovom životu, slušam ovog skoro nepismenog momka, koji nikada nije naučio sasvim pravilno da govori. Slušam i ostajem naježen njegovim rečima. Provociram njegovu veru i pitam ga: „Kako to, Lazare, Bog dopušta da ti, koji toliko veruješ u Njega, tako surovo stradavaš?“, a on mi odgovara: „Da, ali On je učinio da sve to meni ne bude teško!“. I ja ostajem postiđen njegovim odgovorom. Za koji dan prostodušni, dobri Lazar napuniće 22 godine (na pravoslavni Badnji dan). Neće se za rođendan počastiti ni kockom čokolade. Biće dobro ako tog dana bude nešto pojeo. Ali će i tog dana trčati.

https://www.facebook.com/milan.step..._id=946759445405039&notif_t=photo_album_reply

Evo adrese Lazara:

Lazar Rišar, Gakovački put 15, 25000 Sombor, a telefon 064 543 73 10
 
Хуманитарна организација Срби за Србе

Прикупљено у току 2006. године: 7.698 €
Прикупљено у току 2007. године: 4.674 €
Прикупљено у току 2008. године: 16.420 €
Прикупљено у току 2009. године: 27.348 €
Прикупљено у току 2010. године: 48.291 €
Прикупљено у току 2011. године: 75.746 €
Прикупљено у току 2012. године: 115.558 €
Прикупљено у току 2013. године: 136.518 €
Прикупљено у току 2014. године: 669.953 €

Прикупљено у току 2015. године: 259.083 €

Хвала на поверењу!


http://www.srbizasrbe.org/
 
LAZAREV "DIVAN DAN" (PRVI PUT U ŽIVOTU)

Pre svega dve nedelje mislio je da za svoj 22. rođendan neće imati ni pet kockica čokolade. Danas je Lazar Rišar imao pet torti, gomilu poklona i četrdesetak dobrih ljudi, mahom Somboraca, mladih (ali nešto i nas starijih), znanih i neznanih, koji su došli da mu čestitaju i ulepšaju 22. rođendan. Daroviti i siromašni somborski maratonac, po prvi put u životu je bio središte nekog zbivanja, i po prvi put je slušao pesmu za svoj rođendan. Uzbuđen i radostan kao petogodišnji klinac, ali savršen domaćin, dobrih manira (kao da je celog života dočekivao goste), Lazar je današnji dan proveo kako zaslužuje, zahvaljujući i dobroti vlasnika i zaposlenih u somborskoj piceriji "Toscana". Bilo je dirljivo i uzbudljivo gledati sreću koja je prosto zračila iz njegovih očiju i sa lica. A to da je bio glavni dasa među desetak divnih devojaka, ne treba naglašavati. Rođendan i predstojeći Božić ulepšala je i činjenica da je, sa današnjim danom, sakupljeno oko 70% potrebnih sredstava za kupovinu stančića (garsonjere) u Somboru. Definitivno, vredeo je svaki sekund proveden danima unazad na FB profilu zbog Lazara. Hvala svima, od srca, koji su pomogli, pomažu ili planiraju da pomognu sređivanju i skućavanju ovog mladog sportiste, prema kome je život, sve do pre nekoliko dana, bio nemilosrdan i surov. Što bi rekao Bob Dilan: Jednostavan preokret sudbine ("Simple Twist of Fate")...

Fotografije

https://www.facebook.com/milan.step...45434406440.1073741848.100002129770351&type=3


Lazar Rišar, talentovani, mladi i siromašni somborski maratonac, bez ikakvih prihoda za život, svega nekoliko dana nakon prošlonedeljne objave o njemu na fejsbuk mreži, dobio je skoro sve što mu je nedostajalo. Pre svega – ljubav, pažnju i podršku, a zatim i odeću (majice, košulje, džempere, farmerke, jakne, veš), obuću (duboke cipele), sportsku opremu (dukseve, trenerke, patike), toplu posteljinu i peškire, sredstva za higijenu, ogrev (drva), hranu, frižider, sto i stolice, pa i neophodne naočare koje do sada nije imao…

Ostatak teksta i fotografije

https://www.facebook.com/milan.step...64231651227.1073741847.100002129770351&type=3
 
Poslednja izmena:
Saopštenje povodom zatvaranja humanitarne akcije "Srce za Milošev osmeh" zaključno sa 31. januarom

Dragi prijatelji akcije "Srce za Milošev osmeh",

Obaveštavamo vas da se naša humanitarna akcija zvanično završava 31. januara ove godine. U saradnji sa svima vama koji ste se velikodušno odazvali našem pozivu za pomoć našem prijatelju i kolegi Milošu Nikoliću, kao i humanitarnom organizacijom "Daj mi ruku" https://www.facebook.com/dajmiruku USPELI SMO da sakupimo potrebna sredstva za Miloševo lečenje u inostranstvu.

U ovom trenutku na dinarskom i deviznom računu Komercijalne banke na ime Miloša Nikolića, nalazi se ukupno 103.290 EUR u protivvrednosti valuta u kojima su vršene uplate (RSD, EUR, CHF, USD, CAD, AUD, NOK, SEK). Ova suma obuhvata i sredstva koja je uplatio jedan od mobilnih operatera od decembarskih sms-ova, dok uplate od druga dva operatera očekujemo po dinamici koja je definisana ugovorom sa njima.

U toku decembra 2015. na humanitarni broj 8174 poslato je ukupno 83.249 humanitarnih sms-ova u sve tri mreže, što je IMPRESIVNA cifra. Hvala svima!

Još jednom napominjemo da će sredstva prikupljena za Miloša biti korišćena ISKLJUČIVO za njegovo lečenje.

Kompletan tekst

https://www.facebook.com/groups/SrceZaMilosevOsmeh/permalink/184595235232866/
 
11. 12. 2015.

SUDBINA KOJA PARA SRCE "Miševi trče po nama dok spavamo"


"Svi kažu da je mama umrla, ali ja znam da će da se vrati kad se budem ženio. Svadba je mnogo važna stvar!" Uzaludna nada u nepojmljivoj sirotinji dva dečja života. Gaje je Jovan i Predrag Đergović, dečji iskreno.

703697_porodica-djergovic-zajecar13rasfoto-suzana-bozinovic_f.jpg


...

Opet me vode u svoju zemljanu sobicu.

- Vidiš ovde i ovde i ovde i ovde... - pokazuju prstićima. - Tu gde ti pokazujemo izlaze miševi i kad spavamo penju se na nas i trčkaraju. Golicaju nas kad uđu ispod ponjave!

Omogućimo da Jovan i Predrag imaju bolje uslove za život. Ako želite da pomognete, možete poslati SMS na broj 2552 ili uplatiti sredstva na tekući račun Blic fondacije: 2750010221949709 90 - rsd, Societe Generale Srbija, Beograd.


http://www.blic.rs/srce-za-decu/kako-da-donirate


Kompletan tekst

http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/613250/SUDBINA-KOJA-PARA-SRCE-Misevi-trce-po-nama-dok-spavamo

Da li ima informacija, kako se i u kojoj meri pomoglo ovoj deci?
Hvala.

edit: Da dopunim informacijom:
http://www.zamedia.rs/stranice/vest...ondacija-kupila-kucu-braci-dergovic-u-grljanu

Hvala svim humanim ljudima i fondaciji Srce za decu.
 
Poslednja izmena:
13.12.2015.

OČAJ ĐORĐA JANKOVIĆA (25): Gladan sam, niko neće epileptičara za radnika

Đorđe Janković stanuje kod Radića od pre tri godine, kad ga je iz Smedereva doveo Dejan. Tamo je otišao po devojku, a vratio se s Đorđem pod ruku. Sažalio se kad ga je video u kontejneru.

Nedovršena kuća, dve straćare sazdane od blata u pretprošlom veku i štala napola pokrivena. Sirotinja. Tu žive Radići. Dejan, Danijela (38) i njihova majka Milica (66). Muž joj je umro lane.
- Samo sam im još ja falio. Ne mogu da im se odužim. Bih ja, al‘ me stisla bolest, niko neće epileptičara u službu. Socijalu primam devet meseci godišnje, kažu da je takav zakon. Od šest hiljada dinara pola ode na lekove - priča Đorđe, koga su svi osim Radića zaboravili.

Otac mu je umro od raka pluća kad je imao devet godina, sledeće ga je ostavila i majka. Preudala se. Od tada su on, njegova dva brata i sestra živeli s bakom, a kad je i ona umrla, Radići su se rasturili. Braća su otišla u Italiju, sestra se udala, a Đorđe ostao na ulici.


- Kad dobijem napad, sav se tresem. Prolaznici su me obilazili, mislili su da glumim - kroz suze priča Đorđe.

Od uboge sirotinje svi okreću glavu. U Crvenom krstu su im rekli da ima težih slučajeva od njihovog, a kad je u opštini molio da poprave put do kuće, predsednik ga je izbacio iz kancelarije.
- Rekao mi je da izađem jer sam se žalio lokalnoj televiziji. Posle su mi ipak dali tri hiljade dinara. Tog dana dobio sam napad. Od tuge - tiho kaže Đorđe, gledajući u zemljani pod njegovog blatnjavog kućerka.

Kaко да помогнете - Рачун за уплату је 250-4100034301500-54
Број телефона за контакт Ђорђа је : 0641187133
Фејсбук група за помоћ Ђорђу је : https://www.facebook.com/groups/1544390042555117/

Kompletan tekst

http://www.kurir.rs/vesti/srbija/oc...o-nece-epilepticara-za-radnika-clanak-2056519
 
Poslednja izmena:
Nadam se da je u redu da postavim ovo?

Nemanju ubija BENIGNI tumor, ali još postoji šansa za život - i zavisi od nas

04.03.2016. 18:18 Autor: S. Todorović

Lekari ne znaju koliko još njegovo srce može da izdrži. Na aparatima za veštačko disanje je i hrani se preko sonde, a sve zbog benignog tumora na mozgu koji u Srbiji ne može da se operiše.

Ovako Branislav Petrović opisuje stanje svog sina Nemanje dok na sve moguće načina pokušava da pronađe 20.000 evra za njegovo lečenje u inostranstvu.

- Da nema tog tumora, Nemanja bi bio kao i svaki drugi tridesetpetogodišnjak - kroz suze priča Branislav.

Nemanja, koji živi u Kaluđerovu kod Bele Crkve, poslednjih mesec i po dana leži u šok sobi bolnice u Vršcu. Aparat diše umesto njega, hrani se preko sonde i u potpunosti ne oseća levu stranu tela.

- Nekoliko pokušaja da se u našoj zemlji izleči bili su neuspešni, što zbog nezgodnog položaja na kojem se tumor nalazi, što zbog kasnog detektovanja da je tumor, koji je u početku bio benigni, postao opasan. Nemanjine nalaze smo poslali na više adresa poznatih klinika, ali smo za sada samo od dve dobili pozitivan odgovor - objašnjava Branislav.

Nemanja mora pod hitno na intervenciju gama nožem, i to u Rumuniju ili u Tursku, jer u Srbiji, kako im je rečeno, nije moguće obaviti tu vrstu zračenja. U obe varijante potrebna je izvesna suma novca koju Nemanjina porodica ne može sama da skupi. Troškovi celog tretmana koji bi Nemanji spasao život iznose oko 20.000 evra.

- Iznos varira zbog činjenice da ne znamo kako će Nemanja podneti terapiju i koliko će ona trajati. Jedan od najpoznatijih svetskih hirurga pristao je da Nemanju operiše i da tek nakon operacije dobije novac. Pošto je Nemanja u kritičnom stanju, povezan na aparat za veštačko disanje, do klinike u Rumuniji ili Turskoj mora se transportovati specijalnim helikopterom. Jedna klinika iz Beograda ima mogućnost da to obavi. Postoji mogućnost i da ide redovnom linijom, ali u tom slučaju mora i medicinska ekipa da ide sa njim - objašnjava Nemanjin otac.

Tekući računi na koje možete uplatiti novac za Nemanju:

Vojvođanska banka a.d. Novi Sad, filijala Bela Crkva

Dinarski račun: 355000320048710893

Devizni račun: 355000320048711087

Swift kod za uplate iz inostranstva: vbubrs22

Uplatu izvršite uz napomenu da je svrha uplate:

“Pomoć za Nemanju Petrovića - Kaluđerovo”

http://www.24sata.rs/nemanju-ubija-...-postoji-sansa-za-zivot-i-zavisi-od-nas/27264
 
NesaDeBeli - Moja supruga koju neizmerno volim se od 2012. godine bori sa kancerom.
Prošla je kroz ozbiljnu operaciju, kroz zračenje i na kraju kroz hemoterapiju.
Sada ima metastaze, a ona je isprimala maksimalnu dozu hemoterapije i doktori su jo dali da pije neki blaži citostatik u tabletama. Ne smeju da joj daju ništa drugo jer za metastaze od leomiosarkoma ne postoji drugi lekovi koje bi ona mogla da dobije.
Uporedo sa hemoterapijom i sada ovim lekovima moja supruga koristi neke preparate prirodne medicine.
Na poslednjim snimcima vidi se delimična regresija bolesti. Metastaze na limfnim čvorovima u stomaku su se smanjili, ali u plućima su ostale iste veličine.
Na konzilijumu u Onkološkom institutu je velika gužva i doktori ne stižu da se maksimalno posvete pacijentu pa smo zato bili prinuđeni da odemo u privatnu kliniku da bi nam neko pojasnio celu situaciju.
Prilikom tog pregleda smo dobili informaciju da postoji jedna procedura, odnosno tretman dendričkim ćelijama koja se sprovodi u gradu Ulmu u Nemačkoj kod doktora Franka Gansauge-a.
On mi je potvrdio da imaju uspeha u lečenju dijagnoze koju ima moja supruga, a naknadnim mejlom sam saznao da mi je potrebno oko 7000 -7500 evra.
Mi smo jedna obična srpska porodica i od stalnih primanja imamo samo penziju moje supruge od 14.000 dinara. Ja povremeno kada se supruga oseća malo bolje ja uspem da zaradim koliko toliko da preguramo mesec.
Zahvaljujući dobrim ljudima iz naše okoline dobijamo ponekad i novčanu pomoć, ali 7.500 hiljade evra za nas je trenutno nedostižan san.

Kompletan tekst

http://vukajlija.com/forum/teme/69743-potrebna-pomoc-za-lecenje?strana=1
 
17.03.2016

Domaćin za primer - besplatan smeštaj za oporavak dece

Ova vest se juče munjevito pronela Srbijom.

Selo Katići kod Ivanjce poznato je po seoskom turizmu. Ako neko i nije do sada čuo, to će se svakako promeniti u narednom periodu. Za to je dobrim delom zaslužan hotel Logos koji je napravio jednu sjajnu akciju a koji se nalazi baš ovde, u ekološkom raju podno planina Golije i Mučanj.

Naime, Bora Pilić vlasnik ovog objekta odlučio se na ovaj humani gest - besplatan smeštaj svoj deci na oporavku od različitih bolesti (disajni putevi, astma, brohitis, anemija, organi za varenje, dijabetes, očne infekcije i slično). Deca dolaze u pratnji odrasle osobe za koju je smeštaj takođe besplatan.

Nije potrebna nikakva dokumentacija već samo izjava da je detetu potreban oporavak od bolesti. Boravak traje 7 dana a prednot će imati samohrane majke i porodice slabijeg materijalnog stanja. Ponuda važi za čitavu sezonu: od 21.05. do 27.08.

Ako poznajete mališane kojima će boravak u ovoj oazi zdravlja dobro doći, javite se na telefon 063/500774 ili pišite na mejl [email protected]. Mi samo možemo da kažemo - svaka čast za ovaj potez u nadi da će ovakvih ponuda biti još i da će ovo biti podstrek i drugim vlasnicima smeštajnih objekata da naprave sličan gest!

http://selo.rs/RS/news/domacin-za-primer-besplatan-smestaj-za-oporavak-dece
 
Ђурићи сањају три оброка дневно

Зоран Ђурић, из Црвенке, не успева да прехрани вишечлану породицу од инвалидске пензије. Остао без дела лобање и десне шаке, а не може да оствари право на социјалну помоћ

bg-obrok_620x0.jpg


ЗОРАН (46) и Гордана (43) Ђурић, супружници из Црвенке, имају једанаесторо деце и једну заједничку велику жељу коју сами не могу да остваре - да им породица не буде гладна. Ђурићи немају ни социјалну помоћ, ни дечје додатке, па су три оброка дневно нешто о чему могу само да сањају. Најмлађе дете, које има свега месец дана, Гордана не може да подоји јер због слабе исхране нема довољно млека.

- Једемо најчешће једном дневно - каже Зоран. - Често се дешава да не можемо да купимо ни хлеб. У продавници су нам одобрили да можемо месечно да пазаримо "на црту" само до 500 динара, док ја не добијем пензију. Хлеб нам је више пута куповала православна црква из Црвенке, а главно јело нам је кувани кромпир.

Зоран је инвалид, без дела кости лобање на левој страни главе и без десне шаке. Оштећења је задобио као грађевински радник пре десет година у Београду и пре пет и по година у Сурчину.
.....

Велики су издаци за комуналије, које не успевамо редовно да измиримо. Свака помоћ би нам добродошла, али су нам најнеопходнији храна и средства за хигијену. Људи добре воље, који желе да нам помогну, могу да нас нађу у кући у Улици маршала Тита 25 у Црвенки. Бићемо им неизмерно захвални - каже Зоран.

Koмплетан текст

http://www.novosti.rs/вести/насловна/репортаже.409.html:597313-Djurici-sanjaju-tri-obroka-dnevno
 
1425557_1077377142312460_3128855814499139623_n.jpg


APEL!

Dragi moji,

ovo su jedan mladi tata i njegov sin od 14 meseci, iz Sremske Mitrovice. Njihovu pricu ne mogu da vam ispricam jer je spor oko starateljstva u toku, ali vam mogu reci da sam videla sta je ovo dete prezivelo i duboko se potresla. To je sve sada manje vazno - vazno je da mozemo pomoci ovom decaku!

Tata Stefan je u potrazi za poslom, kako bi svom sinu obezbedio pristojan zivot, ali do tada mu treba nasa pomoc. On ne zeli nista za sebe, osim posla, ali mu je potrebno SVE za dete! Lekovi, hrana, odeca (sada nosi 92), pelene (ima 15 kg), obuca (23.5 trenutno), igracke, stolica za hranjenje, kozmetika, ma sve sto vam padne na pamet... Uspeli smo, uz pomoc dve prijateljice, da nabavimo kolica i krevetac za Ognjena. Novac ne zeli, samo stvari za dete.

Pisem vama jer sam juce poslala 22 maila nasim velikim i malim kompanijama koje se bave prodajom i/ili proizvodnjom stvari koje su im potrebne i dobila jedan pozitivan odgovor, jedan mozda, dok je 20 firmi ostalo bez glasa.

Nemojte misliti da je malo to sto imate viska - ako svako od nas samo spakuje cega u kuci ima dovoljno ovaj decak ce imati sigurnost neko vreme, dok se tata ne snadje. Ponavljam - ne trazi novac!

Molim vas da podelite ovaj post kako bi dosao do svih ljudi koji zele da se odreknu bilo cega za ovu malu dusu!

Mozete se javiti njemu ili meni, kako bih vam dala njegove podatke za slanje.

Ne mogu da podelim profil, ali cete ga pronaci pod imenom Stefan Sabljov!

https://www.facebook.com/ana2cats/p....1458365823./1077377142312460/?type=3&theater
 
Poslednja izmena:
04. мај 2016
Како чачански геније вара празан стомак


Његов свет је математика. У глави стално бројке. Сваки корак направљен у његовом животу је избројан. Све око себе види у цифрама - људе, улице, зграде, аутомобиле... Најдраже му је када побраја дипломе, петице из дневника... А, најтужније је што блистави ум шеснаестогодишњег Чачанина Јована Стевића, броји и све оне ружне дане - када није имао шта да једе, дане без воде, живот у подрумима, у мемли, мраку, као и то колико је дана био неокупан...

Усмена математика му је у малом прсту. За тили час ће вам извући корен из било ког броја до милион, и то са максималном грешком до један. Са лакоћом множи двоцифрене бројеве, квадрира чак и троцифрене, рачуна проценте... Уколико му кажете датум вашег рођења одмах ће погодити дан у недељи када сте угледали светлост живота.

А он је на свет (у време кад смо разговарали) дошао тачно, како он воли да каже, пре 5.759 дана. Мало је, нажалост, било оних дана којих се радо сећа. Немаштина и смуцање са самохраном мајком Снежаном Мијаиловић од стана до стана, од подрума до подрума, често без хране, без чисте одеће... учинили су да овај младић, који има ниво интелигенције који се мери са генијима (IQ око 150), памти више тужних тренутака.

За мене нигде нема места где бих могла да радим. По струци сам медицинска сестра, бабица. Иначе сам из Приштине. Прошла сам обуку и за медицинског техничара у ратним условима. Ишла сам да браним Косово, да браним своје. Била сам у Приштинском, а затим у Урошевачком одреду. Али, кога сада још то занима. Сада сам болесна и немоћна. Лекови прескупи, храна још скупља... Не знам како ћемо даље - каже Јованова мама Снежана.

Самохрана мајка je без посла, живе од само 8.400 динара.

Koмплетан текст

http://www.novosti.rs/вести/насловн...03616-Kako-cacanski-genije-vara-prazan-stomak
 
Poslednja izmena:
06. мај 2016.

Сад сви хоће да помогну чачанском генију

rep-petice0505-2016_620x0.jpg


ЈОВАН Стевић, шеснаестогодишњак из Чачка, о коме су "Новости" писале у среду, пробудио је успавану хуманост у читавој Србији, али и шире. На десетине људи јавило се нашој редакцији са жељом да помогну младом генију, да му обезбеде услове за нормално школовање, да његов блистави ум у блиској будућности засија пуним сјајем у некој домаћој фабрици.

- Мало ме је срамота. Нисам се надао да ћу за само један дан постати једна од главних тема у Србији. Препознају ме људи, прилазе, честитају... Неки ме зовну и само плачу. Ја ћутим... Непријатно ми је - испричао нам је јуче Јован, који је себе прозвао и "мајор Корен". - Нека сви добри људи, који су звали да ми помогну, знају да их никада нећу изневерити, да новац нећу улудо потрошити, да ми учила, која ми обећавају, неће служити за украс и скупљање прашине. Верујте ми, моје време тек долази. Сада сам сигуран у то. Био сам поклекнуо... Нисам знао како ћу се даље школовати, али сада знам којим путем ћу. Надам се да ћу за неку годину, када се осврнем иза себе, када све дане лоше и добре саберем и одузмем, да ће бити више оних лепих, јер до сада није било тако

Комплетан текст....

http://www.novosti.rs/вести/насловн...3958-Sad-svi-hoce-da-pomognu-cacanskom-geniju
 
Poslednja izmena:
11. октобар 2016

Петоро малих Јоновића више није гладно и босо

11 ZAJECAR-Deca-sa-patikama_620x0.jpg

ЗАХВАЉУЈУЋИ добрим људима, не престаје да стиже помоћ за петоро зајечарских малишана, којима је отац преминуо, а мајка их напустила. Бака Гордана Јоновић, која их чува, не може да сакрије сузе радоснице јер - деца већ данима нису гладна.

Ово је епилог приче, објављене у "Новостима", о баки Гордани која чува своје унуке у веома тешким условима. Иако им зајечарски Центар за социјални рад пружа све што је у могућности, то није довољно за њихов нормалан живот. Били су гладни, без одеће и обуће, жељни свега...

- Не постоји реч којом бих захвалила свим добрим људима - каже Гордана. - Када је поштар на наша врата донео помоћ од 5.000 динара, нисам могла да верујем. Плакала сам од среће и грлила моје јадне унуке. Па, мој унук Јован надничи по пет, шест дана за тај новац! И то је ретко, јер он има 13 година па га не зову често, јер још је нејак.

Јована и Ивана (10) нисмо затекли у трошној кући. Јован је отишао у надницу да сече дрва, а Иван код друга који му помаже у учењу. Од веселе дечије граје унука Златка (6), Марије (12) и Гордане (9), једва се чуо Горданин глас.

Κοмплетан текст ...

http://www.novosti.rs/вести/насловн...Petoro-malih-Jonovica-vise-nije-gladno-i-boso
 
Poslednja izmena:
Septembar 28th, 2016

Starica živi na ulici u centru Kuršumlije

Kaže da je radila oko 30 godina i ostvarila minimalnu penziju. Nikada se nije udavala jer je ona od sedmoro dece ostala da pazi oca na selo.

Porodićna kuća letvara u Maloj Šatri kod Kuršumlijske Banje propala, a ona od male penzije je mogla da bira, da li da pokuša da popravi već oronulu kuću ili da kupi po malo hrane od minimalne penzije koju prima.

Odlučila je pre više od godinu dana da pokuša da nađe privatni smeštaj u Kuršumliji. Nakon što je ostala bez sobice koju je plaćala, drugu nije mogla da pronađe, pa se već mesecima potuca od parka, kada je bilo lepo vreme, pa do čekaonica na autobuskoj stanici i Domu zdravlja, do sada stepiništa koji joj je postao dom.

– Zatvorim tako oči i ceo život mi prođe kroz glavu. Pitam se, kako sam to došla da ovako živim sada? Znam da nisam ni mušicu ubila a kamo li nekom nanela zlo. Vaspitavali su me da činim dobro u životu, i da će se vratiti dobrim, pa sam tako i živela. Sada ne znam. Samo, mislim da nisam zaslužila da ovako provedem poslednje dane života, svedoči ova starica.

Κοmpletan tekst

http://www.novostitop.com/starica-zivi-na-ulici-u-centru-kursumlije/?+utm_source=FB&from+Top+Novosti
 
Да ли је потребан посебан програм за преглед овог сајта јер код мене нема ништа од текста? Иначе ми делује баш као жута штампа, први поглед показује ону крађу на рачунима а прилог је вероватно направио неко ко није завршио први разред основне и научио аритметику.
 
Stvarno tuzna prica. Meni normalno otvara sajt, evo ti u spoileru sve
Starica živi na ulici u centru Kuršumlije
DSCF4347.jpg

Zaklonjena iza kartonskih kutija, na betonu, Inosava Lazić (78), prespavala je proteklu, kao i mnoge noći pre, na stepeništu, u prolazu u samom centru Kuršumlije.

Ova starica tako već mesecima živi kao beskućnik na ulici. Privremeni smeštaj, ako se tako može nazvati, improvizovano je napravila od kartona, na stepeništu u jednom od prolaza u centru grada.

– Protekle noći nisam ni oka sklopila. Bilo je strašno hladno. Karton koji sam postavila na ulazu od stepeništa vetar je odneo. Nije pomogla ni debela jakna u koju sam se uvila. Sada, na suncu mogu da se malo ugrejem, objašnjava nam ova tiha i nenametljiva starica koja sve veme izvinjava kao da je ona kriva što nema krov nad glavom.

Kaže da je radila oko 30 godina i ostvarila minimalnu penziju. Nikada se nije udavala jer je ona od sedmoro dece ostala da pazi oca na selo.

Porodićna kuća letvara u Maloj Šatri kod Kuršumlijske Banje propala, a ona od male penzije je mogla da bira, da li da pokuša da popravi već oronulu kuću ili da kupi po malo hrane od minimalne penzije koju prima.

Odlučila je pre više od godinu dana da pokuša da nađe privatni smeštaj u Kuršumliji. Nakon što je ostala bez sobice koju je plaćala, drugu nije mogla da pronađe, pa se već mesecima potuca od parka, kada je bilo lepo vreme, pa do čekaonica na autobuskoj stanici i Domu zdravlja, do sada stepiništa koji joj je postao dom.

– Zatvorim tako oči i ceo život mi prođe kroz glavu. Pitam se, kako sam to došla da ovako živim sada? Znam da nisam ni mušicu ubila a kamo li nekom nanela zlo. Vaspitavali su me da činim dobro u životu, i da će se vratiti dobrim, pa sam tako i živela. Sada ne znam. Samo, mislim da nisam zaslužila da ovako provedem poslednje dane života, svedoči ova starica.
DSCF4344.jpg

A poznaju Kuršumličani ovu staricu. Ona je tu već više od godinu dana. Kaže da su je dobri ljudi pomagali, samo za nju sada, kada idu hladni dani niko nije mogao da odvoji sobicu u kojoj bi prespavala u toplom. A ona hoće da plati i odvoji koliko treba, samo da ne spava na otvorenom.

Ovako tiha i nenametljiva, prolaze pored nje kao da je duh i ne primećuju njenu muku. A ona kaže da ne želi nikome da bude na teretu, samo da ostatak života provede u nekoj toploj sobici i ima krov nad glavom.
 
30 godina i dobiješ penziju toliku da se prehraniš nekako samo, državu ti je*bem.

Sent from my Nexus 5X using Tapatalk
 
Нисам много упућен, зар нема варијанте да мења пензију за смештај у неком старачком дому или да јој се да неки собичак ако већ има каква-таква редовна примања? Од седморо браће или сестара нико није жив и нико је неће? Не мора да значи, овде има неколико сличних који цео дан седе на улици и просе, слика ме баш подсетила јер простру картоне и спавају цео дан а ако неко да коју кинту, добро. Проблем је што један редовно има унуче иза леђа па сваки час цугне, другог виђам поред бакалнице у мом крају како пије пиво, за трећег знам да до центра долази својим кадетом па се пребаци у колица (види се да га је дрмнуо шлог) и седи тако на улици.
 
Znaš li koliko košta starački dom a kolika je minimalna penzija? Starica u komšiluku prima nepunih 11000din, meni nije jasno kako ta žena preživljava kada su samo računi oko bar 6-7000din mesečno. U kakvom nam je stanju ekonomija i kakav je natalitet, bojim se da će ovakvih slučajeva biti sve više.
 
Nazad
Vrh Dno