Šta je novo?

Humanost

Humanitarna fondacija BUDI HUMAN – Aleksandar Šapić

prikuplja novčana sredstva za Luku Dobrića(2012).

Luka je dete iz uredne, terminske trudnoće, sa ocenom deset po rođenju.

Do navršene prve godine života se nije primećivalo da se ne razvija kao ostala deca, dok mu sa godinu i po dana nije dijagnostikovana spinalna mišićna atrofija – tip 2.

Luka ima problema i sa respiratornim organima koje ova progresivna bolest napada - česte bronhitise i upale pluća. On ne hoda, ne puzi, ali samostalno sedi, intelektualno je očuvan, i jako je pričljiv i društven dečak.

Kako bi se Luka razvijao kao i svoji vršnjaci, neophodna mu je naša pomoć za terapije, rehabilitacije, medicinska pomagala i medicinsku opremu kako bi mu olakšali detinjstvo.

Pomozimo Luki! Upišimo 322 i pošaljimo SMS na 3030. Njemu možemo pomoći uplatom na dinarski ili devizni račun, kao i putem linka e-doniraj.

Za Lukino samostalnije detinjstvo! Budimo humani!

322-profile.png

http://www.budihuman.rs/sr/korisnik...aclxvZR4BtwrpJL8OnYj1wgNvBxiR_stHwpXCTGG8kiY0
 
Citat:

Poštovani prijatelji !
Malo bi mi bilo 5 stranica FB da objavim sve gde smo bili koliko smo pomogli i koliko je pomoć i dalje potrebna !
Postavio sam samo neke slike sa kojima u glavi ja zaspim i budim se !
E sad kako je roditeljima 24 h mogu samo da zamislim !
Mogao sam ja postaviti ovde gomilu slika pa i onih gde roditelji ne mogu da suzdrže suze kada se pojavimo !
Ovoj deci koja dišu preko aparata , svakodnevno trebaju pelene , stome , nutridrink, gaze...i da ne nabrajam šta sve nedostaje najbolje bi bilo kada bi kao ja sami obišli ih i uverili se !

https://www.facebook.com/StolarMileRakovac/posts/2273970582840750?__tn__=C-R
 
Janja zbog posledica operacije tumora na hipofizi ni ove godine nije krenula u školu. Gotovo da ne vidi i otežano se kreće, samo uz pomoć roditelja. Mala Janja je do sada bila na dve operacije, jednoj u Beogradu i jednoj u Istanbulu. Nakon postoperativnog poboljšanja - tumor se vratio.

Potrebna je još jedna operacija, još jedan komplikovan hirurški zahvat. U konsultaciji sa lekarima, kažu da je operaciju neophodno izvršiti što pre. Mala Janja je insistirala da ne ide na operaciju, jer je čula kako roditelji pričaju da nemaju novca ni za šta. Potrebno je malo manje od 7 miliona dinara da Jana ode na operaciju u Švajcarsku, ozdravi, krene u školu i ima normalan život.

Da pomogneš Janji upiši 34 i pošalji SMS na 3030! Takođe, možeš pomoći i tako što ćeš uplatiti novac na dinarski ili devizni račun, ili donirati novac putem platnih kartica na linku e-doniraj.

Vaše malo je Janji sve!

34-profile.png

https://www.budihuman.rs/sr/korisnik/34/janja-stamenkovic
 
Objava je od 1. maja ali se situacija za Vasiliju nije promenila, i dalje joj trebaju donacije.

Vasilija je rođena sa jako malim šansama da preživi ali uz veliku borbu svojih roditelja i Božiju pomoć ona danas izgleda kao jako živahno i srećno dete.
NJena ishrana je jako stroga i barem 3-4 puta mesečno mora da ide u bolnicu zbog padanja u komu i napada koje ima.

Krtići žive od povremenih poslova koje otac Milan obavlja u Lazarevcu i tuđe nege koje dobijaju za Vasiliju, a kako im mesečno za Vaslilijine lekove odlazi preko 30.000 dinara, trenutna primanja nisu dovoljna da por odica Krstić živi normalnim životom. H.O. Srbi za Srbe je skromno ovu porodicu pomogla 2014. godine kupovinom ležaja i kako nam sama porodica kaže i on im je puno značio pošto zimi zbog slabog grejanja i loše izolacije svi zimi spavaju u jednoj sobi.

Vredni roditelji gaje malinu i kupinu, drže stoku i svakodnevno se bore kako bi maloj Vasiliji obezbedili sve potrebno za normalan život, kao i da ostaloj deci obezbede normalne uslove za normalno odrastanje. Najveći problem im u tome pravi loše kupatilo koje se nalazi u delu kuće koji se urušava i koje zbog jako loše izolacije moraju leti da dogrevaju klima uređajem, jer im se neretko dešava da im zalede sve cevi i da danima nemaju vode.

krstic-ljubovija-05.jpg

https://lat.srbizasrbe.org/szs-kod-porodice-krstic-u-ljuboviji/
 
Tražimo jednog Rašu da mu uručimo pismo, pomozite nam

Nadica Hren ima 62 godine, u penziji je i živi u slovenačkom gradu Kočevju.

Početkom novembra, putovala je autobusom iz Ljubljane za Beograd, i ostala bez novčanika.

Kako kaže, ispao joj je ili ga je neko ukrao - svejedno, novčanika više nije bilo.

Tri dana kasnije, pozvali su je iz slovenačke ambasade da joj kažu da su dokumenta pronađena, a uz njih su joj dostavili i pismo iz prestonice Srbije.

U njemu su bile lepe reči jednog Raše iz Beograda.

A dobro delo nikada ne bi trebalo da prođe nezapaženo.

Šta se desilo?
Raša Jovanović ima 63 godine i u centru Beograda skuplja sekundarne sirovine.

U pismu navodi da je u kontejneru kod Železničke stanice, među gomilom đubreta, video nečija bačena dokumenta.

Sve papire je prikupio, video da je reč o ženi iz Slovenije i odneo ih u slovenačku ambasadu, uz pismo za gospođu Hren.

Rašu sada čeka nagrada.

Iz Slovenije je u Beograd, kod Denisa, stiglo pismo za njega, uz prikladnu nagradu, ali postoji jedan problem - niko ne zna gde Raša živi.

Kako on navodi u pismu, telefon nema već dve godine, a kao „kontakt osobu", imenovao je izvesnog Živković Jovu iz Ostružnice.

Kompletan tekst

https://www.bbc.com/serbian/lat/bal...mmy32rzpNciNhwT0xa6wSPHjFwq6JfLH-MhdPAg9G3Pu4
 
Ugljare: Već dve godine živi u mraku – za izmirivanje duga potrebno mu je 400 evra

Da i u 21. veku ima onih koji žive bez elementarnih uslova, potvrđuje i slučaj šezdesettrogodišnjeg Novice Kostića iz Ugljara koji već dve godine živi u mraku. Nekadašnji radnik preduzeća „Ramiz Sadiku’’ posle 1999. godine ostao je bez zaposlenja. Već osamnaest godina prima minimalac od 11.000 dinara, kojim ne može da podmiri ni osnovne troškove, a tek nagomilani dug za struju.

“Dve godine nemam struju, u trenutku kada su razvodili nove kablove, nisu nas pitali i struju su nam isključili, nisam imao 400 evra da ponovo platim da mi uključe,“ objašnjava Kostić

Kompletan tekst

https://kossev.info/ugljare-vec-dve...POU5zjSMu1X0SgMfnqkjVosl2UUrbOl4s74kWS91iukjg
 
Divna je dobila prvi epi napad sa samo tri meseca. Lekari su pokušavali da je smire dugih 45 minuta. Par godina padala je gde god bi je epi napad zadesio, pa su zato roditelji morali da budu uz nju svakodnevno, ali i da je drže za ruku, kako se prilikom pada ne bi ozbiljnije povredila.

Do svoje druge godine Divna je hodala, ali nestabilno, znala je da priča, broji... Ali, napadi su postajali sve učestaliji. Znala je da ima i 17 napada u roku od 24 sata.

Dijagnoza je: Dravet sindrom.

Divna danas ima napade na tri, četiri dana, a kao posledicu, izgubila je moć govora.

Roditelji se godinama trude da pomognu svojoj devojčici, ali bezuspešno.

Kako bi Divna povratila svoj glas, njoj su neophodni kontinuirani logopedski tretmani. Zbog lošije finasijske situacije u kojoj se nalaze njeni roditelji, oni nisu u mogućnosti da priušte to svojoj devojčici.

Pomozimo Divni! Upišimo 278 i pošaljimo SMS na 3030. Njoj možemo pomoći uplatom na dinarski ili devizni račun, kao i preko linka e-doniraj.

Da Divna ponovo progovori! Budimo humani!

278-profile.png

http://www.budihuman.rs/sr/korisnik...uFWAgQJd3PzlgQmtt55KbtFgycbWR9e7dcaGmpcwvMp4c
 
Elena Tomović

Humanitarna fondacija BUDI HUMAN – Aleksandar Šapić

prikuplja novčana sredstva za Elenu Tomović (2010).

Elena je ostala bez kiseonika nakon rođenja, odmah je hospitalizovana gde je dvadeset dana provela u inkubatoru. Roditelji su odmah znali da njihova devojčica neće biti kao i druga deca, ali nisu mogli ni da pomisle da će njihovo dete dobiti ozbiljnu dijagnozu. Usled velikog broja komplikacija i nakon devet meseci, Eleni je zvanično dijagnostikovana cerebralna paraliza.

Elena ne hoda samostalno, ima nevoljne pokrete ruku, izgovara nerazumljivo najosnovnije reči, ali uprkos svemu, redovna je u vrtiću. Roditelji su godinama svakodnevno radili sa njom, vodili je na vežbe, rehabilitacije. I uprkos njihovom ozbiljnom radu i trudu, Eleni je ipak neophodna operacija istezanja mišića kod ruskih lekara kako bi mogla slobodno da hoda.

Pomozimo Eleni! Upišimo 273 i pošaljimo SMS na 3030. Njoj možemo pomoći i uplatom na dinarski ili devizni račun, kao i uplatom preko linka e-doniraj.

Za Elenin prvi korak! Budimo humani!

273-profile.png

http://www.budihuman.rs/sr/korisnik...f5Bsu9cfvUIHfPpDMc9H9aiP9RKaeb40_XvnVD7TzoJhU
 
Bolje je skupljati otpad nego krasti, jedini cilj mi je prehraniti porodicu
20.1. 2019

Zahid Adžemović (51) ima samo jedan cilj, da prehrani svoju peteročlanu porodicu. Brojni Jajčani ovog čestitog čovjeka mogu vidjeti kako, bez obzira na vremenske uvjete, pretražuje gradske kontejnere i od svakog komada papira, plastike i stakla stvara svojoj porodici bolju egzistenciju.

Muka ga natjerala

- Skupljam otpad kako bih preživio, svakodnevno obiđem sve kontejnere po gradu da vidim ima li nešto za mene. Ne stidim se posla što radim, bolje i ovo nego da kradem. Pošteno zaradim i ne bojim se nikoga da će mi reći za bilo šta - govori Adžemović.

Svakim danom sve veći broj ljudi traži i skuplja otpad kako bi olakšali svoju svakodnevicu.

- U posljednje vrijeme slabo išta mogu pronaći što bih iskoristio i prodao. Ima dosta ljudi što skupljaju i prodaju. Takvo je vrijeme došlo da se moraš snalaziti kako znaš i umiješ. Čovjeka muka natjera, htio on to ili ne - ističe Adžemović.

Iako nema primanja za dostojan život, Adžemović ne gubi vjeru u bolji život.

- Prodajom otpada zaradim za neke osnovne potrebe. Iskreno, nije to baš dovoljno za života. Živi se nekako, ali ne valja da kukam i da se žalim. Opet svako od nas ima neku svoju nafaku, preživio sam rat, valjda ću i mir - rekao je.

S obzirom na to da Zahid ne posjeduje telefon, svi koji mu žele pomoći mogu ga pronaći na adresi Drugog zasjedanja AVNOJ-a bb. Radi se o lokaciji u neposrednoj blizini Titovog mosta, na samom ulazu u Jajce.

Kompletan tekst i fotografije

https://avaz.ba/vijesti/bih/449960/...-krasti-jedini-cilj-mi-je-prehraniti-porodicu
 
Putnicima koji satima čekaju u kolonama oko Jablanice građani priskočili u pomoć
22.1.2019

Brojni građani Jablanice, kao i niz humanitarsnih udruženja iz Mostara, priskočili su u pomoć putnicima koji desetak sati čekaju u kolonama oko snijegom zatrpane Jablanice.
Nermin Mehić zajedno sa kolegama iz Udruženja građana "Zajedno za naš grad" nesebično je priskočio u pomoć onima kojima je ona bila potrebna. Kontaktirali smo ga dok je u koloni dijelio sendviče i čajeve.

"Hrana, kafa, čaj... Nismo udruženje pravili da se šminkamo, pravili ga da narodu pomaže. Ljudi satima u kolonama. Pomoć stiže. Zajedno za naš grad", kratko je napisao Mehić.

Brojni putnici koji satima s vode bitku s snijegom i blokadam oko Jablanice kažu nam kako im brojni građani Jablanice priskaču u pomoć. Donose čaj, hranu, pozivaju da spavamo kod njih...

Blokada saobraćaja u Donjoj Jablanici traje od 14 sati, a već je uzela i jedan ljudski život.

Izvor

https://www.klix.ba/vijesti/bih/put...blanice-gradjani-priskocili-u-pomoc/190122147

------------------------------------

Poput dara s neba
22.1.2019.

Novopristiglih 9.000 dolara u beogradsko Dopisništvo "Vesti" koje je Kolo srpskih sestara Žene Mironosice iz Kizboroa pri crkvi Sveti arhiđakon Stefan u Melburnu uputilo za 18-oro bolesne dece i omladine u otadžbini (svima namenjeno po 500 dolara) već je stigla na pojedine adrese. Među prvima sa spiska ova pomoć prosleđena je na adresu samohrane majke deteta invalida, Tanje Radonjić iz sela Kotraža, koja danonoćno brine o autističnom sinu Đorđu (25), čije je zdravlje iz dana u dan sve teže.

- Ostanem bez teksta svaki put kad nas se neko seti i pošalje pomoć. Uvek me iznenadi i razneži saznanje da neko ko nas i ne poznaje želi da nam pomogne. Donaciju ću iskoristiti kao i uvek za preglede, hranu, lekove i ono najosnovnije. Nas dvoje uvek imamo iznenadne troškove jer često moramo da idemo kod lekara. Koliko sam im samo zahvalna, teško je rečima i opisati. Neka ih dobro zdravlje služi i sreća prati na svakom koraku. Sigurna sam da će dobri Bog njihovo dobročinstvo nagraditi na najlepši način - rekla je Tanja, koja živi od svega 23.000 dinara, koliko dobija za negu sina.

Samo za lekove mesečno im je potrebno više od 15.000 dinara, ali često ne mogu da kupe sve potrebne, jer njen sin Đorđe muke muči sa još mnogo zdravstvenih tegoba. Pored autizma, ovaj momak ima i epilepsiju, pa je tako pri jednom pri napadu pao slomio i ključnu kost. Tu su i problemi sa želucem, pa se Tanja pita da li njihovim mukama ima kraja.

Kompletan tekst i fotografije

https://vesti-online.com/Humanitarni-most/Sve-vesti/725027/Poput-dara-s-neba
 
Poslednja izmena:
ТЕШКА СУДБИНА ПОКРЕНУЛА ХУМАНОСТ: Пристиже помоћ за самохраног оца и ћерку, најављена стипендија за девојчицу
08. фебруар 2019.

Прича објављена у "Новостима" о самохраном оцу Богдану Луковићу и његовој осмогодишњој ћерки Кристини, који у изнајмљеном стану у насељу Црњево у Ивањици живе у тешкој немаштини, покренула је хумане људе широм света, који желе да им помогну. На адресу Луковића претходних дана пристигли су пакети робе - хране или одеће и обуће, школског прибора за Кристину..., а други се одлучују да уплате и одређену своту новца овој породици.

Богдана је посебно обрадовао позив др Немање Алексића, правника из Новог Сада, који је обећао да ће адвокатска канцеларија "Алексић са сарадницима" из овог града са 15.000 динара месечно стипендирати Кристинино школовање, све док оно буде трајало.

Мирослав је, иако Луковићи дуже време живе у његовом суседству, први пут приметио њихову тешку материјалну ситуацију ове године за Крстовдан, када је Кристина прославила осми рођендан. Богдан га је позвао да му помогне, јер њега издају ноге и руке због болести, да послужи ћеркине другаре, који су дошли у госте.

- Дошао сам раније код њих и видео да доручкују јогурт и проју. Богдан је донео торту и сокове за Кристинине другаре. Касније сам, међутим, сазнао да он то није купио, већ је узео на вересију. И друго и треће јутро се задесило да дођем код њих, а они за доручак увек исто - проју утрошену у јогурт. Питам Богдана у шали, да ли је то њихово омиљено јело, не слутећи да они немају за више. Тада ми је рекао: "Е, мој комшо, имао сам два кила пројиног брашна, сада више ни тога немам, шта ћемо сутра јести, не знам, а прво треба да платим рођенданску торту - испричао нам је Мирослав. - Верујте да нисам ноћима спавао, носио сам им колико сам могао, помагао, а онда решио да изађем у јавност, јер севап је помоћи овој породици, која је била више гладна него сита.

Стрепе Луковићи и да ће их власник стана у коме живе истерати на улицу, ако не плате кирију, коју дугују за претходних шест месеци. Комшије додају да је кућа у којој живе Богдан и Кристина и која је троспратна, односно има три стамбене јединице, на продају, и то за 50.000 евра.

- Молимо државу, општину, људе и све који имају новца да ово откупе, јер би решили муку за три ивањичка социјална случаја. Ту је још пет ари плаца, па би могла да се сагради још једна стамбена зграда за такве породице - закључиле су комшије.

Комплетан текст и фотографије

http://www.novosti.rs/вести/насловн...ca-i-cerku-najavljena-stipendija-za-devojcicu
 
ДОБИТНИЦА НАГРАДЕ "НОВОСТИ": Јована Лепосавић не одустаје од своје племените мисије
03. март 2019

ЗА велико срце не постоје препреке. То је, по ко зна који пут, доказала спортисткиња Јована Лепосавић (18), девојчица која је, излечивши се од карцинома, чврсто одлучила да ће помагати деци која свакодневно бију битку за живот. Због тога се у петак запутила у Ваљево, где је дечаку Браниславу Ђурићу (11), који болује од церебралне парализе, уручила помоћ.

Овај дечак живи у тешким условима са својом петочланом породицом, у којој су још два члана тешко покретна. Због тога је дечаков отац Милош Ђурић недавно упутио апел.

- Син ми је непокретан и потребна му је операција оба кука и трансплантација матичних ћелија у Немачкој. Сам издржавам и жену и ташту, које болују од мишићне дистрофије, као и ћерку која иде у седми разред. За све моје укућане који се са мном муче потребни су храна, новац, пешкири, постељина, ћебад, одећа и обућа... - замолио је Ђурић.

Када је чула за ову причу, Јована је месец дана сакупљала помоћ.

- Желим да помогнем, као што су други мени помагали када ми је било тешко у животу. Срећна сам када у томе успем. Позиву се одазвало неколико компанија, међу којима је такси - удружење "Кула" из Ваљева, који су обећали бесплатну вожњу за малог Бранислава кад год буде ишао на терапије - каже Јована.

Koмплетан текст и фотографије

http://www.novosti.rs/вести/насловн...posavic-ne-odustaje-od-svoje-plemenite-misije

---------------------------------------------


Samohrana majka i sin od 10 godina trebaju pomoć: oboje oboljeli od raka

Snježana Plavšić Đurović je samohrana majka.

I Snježana i njen sin, učenik drugog razreda osnovne škole, teško su bolesni.

Sin joj je rođen sa rijetkom vrstom tumora jetre, a Snježana je i sama oboljela od raka.

Otac dječaka je umro, a Snježanini roditelji nisu živi.

Dobili su Mtel humanitarni broj , vaše malo nekom je sve, nazovite 1416.

Na Snježaninom profile je i kompletan apel koji glasi ovako:

Veliki pozdrav svima!



Da postoji neko drugo rješenje, ne bih vam se obraćala ovim putem, ali nemam izbora. Moja priča počinje ovako.

Prvo dijete sam izgubila. Poslije toga dobila sam sina, koji je rođen sa teškim oboljenjem, nekoliko tumora jetre, vrlo rijetke bolesti. Dječak sada ima 9 godina, sada mu je stanje stabilno, ali zbog posljedica liječenja, dobio je niz hroničnih oboljenja. Potrebno je puno novca da bi dječak i ostao stabilan.

Ja sam također oboljela od karcinoma GRADUS III. Poslije nekoliko operacija, hemoterapija i zračenja, također sam dobila nekoliko hroničnih bolesti kao i dječak, i sada primam terapije svaka 3 mjeseca za kosti, uz brojne lijekove koji mjesečno iznose i do 200 KM, a nekad i više. Zbog dječje i moje bolesti, ja ne radim već 9 godina, ukupno i toliko se i liječimo. Dječakov otac je umro, ja takođe nemam roditelje i nemamo nikog ko nam može pomoći na bilo koji način. Iz tih razloga, potrebna nam je stalna mjesečna novčana pomoć. Za sve navedeno postoji važeća dokumentacija, i obimni medicinski nalazi.



Molim sve ljude koji mogu i žele da nam pomognu, da moj sin ne ostane sam, jer nema nikoga na svijetu osim mene.

Zamolila bih bez ružnih komentara, jer nama je život dovoljno gorak.

Hvala vam i hvala svima koji su nam pomogli na bilo koji način u proteklim godinama" - napisala je Snježana.

NLB RAZVOJNA BANKA LAKTAŠI

SNJEŽANA (VITOMIR) PLAVŠIĆ-ĐUROVIĆ

562-099-80876262-39



DEVIZNI RAČUN:

IBAN: BA395620998121033815

SNJEŽANA (VITOMIR) PLAVŠIĆ-ĐUROVIĆ

MAHOVLJANI

78250 LAKTAŠI

SWIFT BIC: RAZBBA22



KONTAKT TELEFON: 066 768 601

Fotografije nalaza se nalaze na linku

http://www.humanost.ba/help/apeli-z...7P0PeGyM7ggGgqqOOttM4pArj-0lT4FI5tY4p7N0DaIok
 
I još problema...

Bogdan Gicović, koji boluje od specifičnog oblika tumora male karlice „Rabdomiosarkoma”, sa majkom Marinom otputovao je nedavno u Tursku na lečenje.
Po dolasku u Istanbul, ustanovljeno je da je tumor porastao i natisnuo bešiku i bubrege. Bogdanu je produženo lečenje i moraće u bolnici u Istanbulu da ostane duže, nego što je u početku bilo predviđeno. Zbog toga, malom Bogdanu iz Zaječara potrebno je još novca, za LEKOVE, HRANU I troškove smeštaja u Turskoj.

Screenshot_12.png

https://pomozitedetetu.blogspot.com...P2GjjbJdhtmDdbICrOFvj18EPEBmXENxQKM1NuFoiZV-g

FB stranica:
https://www.facebook.com/groups/335126304013879/
 
Poslednja izmena:
Без вида види сиромаштво
Јелена ЛЕМАЈИЋ | 22. април 2019

Данијела живи са мајком Катом у трошној кући, тачније бараци некадашњег комбината "Бразда" у Ђурђину

Тешко је. Не видим али осетим немаштину свуда око нас. Чујем у току ноћи како пуцкета зид собе који смо подбочили регалом да се не би срушио. Колико ће издржати, не знамо - тешка срца своју муку прича Суботичанка Данијела Пејић (24), која је у једанаестој години остала без вида.

Од тада не само да се бори са болешћу, већ и са сиромаштвом. А оно је тешко да теже не може бити.

Данијела живи са мајком Катом у трошној кући, тачније бараци некадашњег комбината "Бразда" у Ђурђину. Отац је умро пре годину дана, те су она и мајка принуђене да живе од социјалне помоћи, јер Данијела због хендикепа не ради, а мајка, већ загазила у седму деценију, мора свуда да иде са њом.

- Волонтирам у Савезу слепих и слабовидих и тамо се веома лепо и корисно осећам. Помажем у администрацији и раду са члановима. Волела бих да добијем могућност и да се ту запослим, да примим бар неку плату, нама би то веома значило - прича Данијела.

- Једна жена великог срца ми уплаћује доприносе, тако да ћу моћи да стекнем услов за инвалидску пензију. Мајка свуда мора да иде са мном, јер од куће до продавнице има 40 минута хода, што је баш пуно. И по граду мајка мора да иде са мном и чека аутобус у пола три да се вратимо кући. Велика помоћ би нам била да живимо у граду, али за то немамо новца.

- Не дугујемо ништа, колико имамо ми са тим располажемо. Међутим, кућа је толико стара и лоша да смо регалом подбочили зид у Дациној соби да се не би срушио - додаје мајка Ката, показујући процепе на зидовима. - До када ће издржати не знамо. Искрено, бојимо се. Када би нам неко дао кућу која је напуштена или да су власници отишли у иностранство, за нас би то био спас.

РАЧУН ЗА ДИНАРСКЕ УПЛАТЕ
Динарска помоћ Данијели Пејић може се уплатити на рачун
205-9011007610496-25
(Комерцијална банка) на њено име.


Koмплетан текст и фотографије
http://www.novosti.rs/вести/насловна/репортаже.409.html:790473-Bez-vida-vidi-siromastvo
 
Pomoć malom Jakovu

641-profile.png

Jakov je rođen kao treće dete u porodici, sasvim normalno i prirodno se razvijao u maminom stomaku. Na rođenju ocenjen je ocenom devet, ali nakon sedam meseci, njegova mama je primetila da se ne razvija kako bi trebalo. Nakon analiza kod genetičara, Jakovu je sa jedanaest meseci zvanično dijagnostifikovana Spinalna mišićna atrofija, tip 2.

SMA je retka i progresivna neuromišićna bolest. Manifestuje postepenom, ali progresivnom atrofijom mišića i gubitkom osnovnih životnih funkcija, kao što je hodanje, gutanje, varenje hrane, disanje...

Upravo većina od tih problema se pojavila, ili počinju da se pojavljuju kod Jakova.

Pošto je on još uvek mali, kod njega progresija još nije uzela maha, ali su dijagnostifikovani početni respiratorni problemi, nemogućnost samostalnog sedenja i hodanja.

Kako bi se njegovo stanje održavalo, kako bi mogao da održi samostalno disanje i kako bi omogućili da samostalno sedi i prohoda, Jakovu je neophodna brojna aparatura - aparat za disanje, aspirator, oksimetar, vertikalizator, ali i rehabilitacije, fizikalne terapije i lečenje u inostranstvu.

http://www.budihuman.rs/sr/korisnik...HpRAOVg6MXrMVd9WKI5KSIPOB3oMs4IDmh1HjaIbuBd7Q
 
Pomoć za malu Anju

364-profile.png

Saznanjem da je u drugom stanju, Anjina mama nije ni slutila da je u pitanju blizanačka trudnoća. Kroz smeh se priseća da joj je u šali porodica govorila da prestane da ide na kontrole, jer se svaki put vraćala sa srcem i glavicom više.

Trojke su prevremeno rođene, u 28. nedelji, hitnim carskim rezom. Anja ostaje bez kiseonika, nalazila se u teškom kliničkom stanju, sa brojnim hematomima po telu. Dijagnostikovana joj je cerebralna paraliza.

Anja je mentalno očuvana, govori, sedi, još uvek ne hoda samostalno. Ide u vrtić, reaguje na okolinu, a najviše vremena voli da provodi sa svoje dve sestre bliznakinje, i starijim bratom.

Omogućimo ovoj predivnoj šestočlanoj porodici da olakša Anji detinjstvo, i iskoristi sve svoje potencijale koje će joj značiti u budućnosti za samostalniji život. Neophodne su joj rehabilitacije i terapije za dalji razvoj, kao i kupovina medicinskih pomagala.

Pomozimo Anji! Upišimo 364 i pošaljimo SMS na 3030. Njoj možemo pomoći uplatom na dinarski ili devizni račun, kao i putem linka e-doniraj.

https://www.budihuman.rs/sr/nase-price/364/anja-bozovic
 
Ovo je slika nase Srbije.
Dete koje je bukvakno odraslo samo. Otac ga je ostavio i pre nego je rodjen, majka se udala. Ziveo je sa babom dok je bio jos mali, o kojoj je nazalost i sam morao da se stara, a koja je umrla.
Milan, mali Milance..
Zivi u Opstini Rekovac, selo Sekuric.. Letos je celo leto proveo beruci maline u Arilju da bi imao da se prehrani. U kuci nema vode, ni kupatila, struju uzima preko kabla od komsije. Milan je 1999.godiste. A svu muku i bedu je upoznao vrlo rano. Pogled na njegov frizider tera suze na oci. Neretko ima jedva po jedan obrok.. Opstina Rekovac kako kaze ne moze da mu pomogne, jer:"ne postoji kako kaze on, citirajuci njih u zakonu nacin da" zavedu" za koje namene je otisao taj novac". - Iskreno, meni to nikako nije bilo jasno.
Ocigledno je da nema zelje da mu se pomogne, (jer svako gleda svoja posla i lakse mu je da okrene glavu) .
Molim te Srbijo, pomozimo! Koliko ko moze.. Milanu je zaista sve potrebno.
Mogu vam dati adresu, pa da vidimo da mu otvorimo neki ziro racun ili sta vec.
Milan Radojevic selo Sekuric ptt 35263 Belusic.
Budimo ljudi!!!
 

Prilozi

  • 01.jpg
    01.jpg
    71.7 KB · Pregleda: 115
  • 02.jpg
    02.jpg
    24 KB · Pregleda: 105
  • 03.jpg
    03.jpg
    36.9 KB · Pregleda: 93
  • 04.jpg
    04.jpg
    35.5 KB · Pregleda: 94
  • 05.jpg
    05.jpg
    40 KB · Pregleda: 89
Poslednja izmena:
АКЦИЈА "НОВОСТИ": За седморо Глигора нови кров над главом

Р. ШЕГРТ | 21. мај 2019.

ГРАДСКА управа у Кикинди, уз помоћ донатора, обезбедиће нови дом за сиромашну породицу Глигор, а биће расписан јавни конкурс на 11.000 евра за куповину куће у Мокрину за њих седморо. То нам је потврдио Живко Угреновић, председник Месне заједнице Мокрин.
Како су "Новости" већ писале, месној заједници јавила се донаторка из Данске, жена нашег порекла, која жели да да новац како би се за Андраша Глигора (44), његову супругу Валентину Краљевић (34) и њихово петоро деце, купила кућа у Мокрину, где сада живе у изузетно тешким условима.
- Јавна набавка гласиће на 11.000 евра и на тај оглас моћи ће да се јаве сви власници кућа у Мокрину, који желе да је продају за ту суму. Мора се испоштовати целокупна законска процедура како би се купила некретнина за ову намену - објашњава Угреновић.

Донаторка из Данске жели да остане анонимна, али и да за куповину куће породици Глигор уплати знатну суму новца, под условом да акцију води Град Кикинда и да право на кућу имају искључиво деца.

Комплетан текст са фотографијама

http://www.novosti.rs/вести/насловн...VOSTI-Za-sedmoro-Gligora-novi-krov-nad-glavom
 
I metalno korito otišlo u prošlost
2. juna 2019. 18:00
D.N.Petrović

Priključenjem struje na koje se, zbog ranijeg duga, čekalo nekoliko dana, okončani su svi radovi na novoj kući za porodicu siromašnog Fahra Nukića iz zaseoka Kleče kod Tutina. Dom porodice Nukić zajedno su, za samo mesec dana, izgradili čitaoci “Vesti” i dobri ljudi iz ovog kraja.

Pošto je ranije nabavljen i sav potrebni nameštaj, Nukići su se odmah i uselili i to nekoliko dana pre Bajrama – navećeg muslimanskog praznika, što im je bila najveća želja. Na useljenju je, uz dobrotvora Hida Muratovića i majstora Avda Hadrovića, bio i reporter “Vesti”.

– Priželjkivali smo da se uselimo pre Bajrama, a evo dade Bog, uselismo se nedelju dana ranije. Ovo je naš prvi iftar (večera posle celodnevnog posta) u našem novom domu. Srećni smo i zbunjeni. Još ne verujemo da je ovo naša kuća. Sinoć sam se probudila u novoj postelji i pitala sebe: “Da li je ovo san ili stvarnost?” Dugo nisam mogla da zaspim od radosti koju ne mogu da opišem. Posle mnogo muka i potucanja po raznim barakama, požara i sekiracije, ponovo imamo svoj dom i to kakav – priča Fahrova supruga Aldina.

Naglašava da se najviše obradovala kuhinji i kupatilu.

– Otkad znam za sebe kupali smo se u metalnom koritu koje sada konačno odlazi u prošlost. Kupatilo nam je predivno, deca su oduševljena, a tek će biti vremena za uživanje. Hvala svim dobrim ljudima koji su nam pomogli i promenili nam život. Podigli su nas i bukvalno sa dna, iz pepela. Nakon što nam je 9. marta izgorela baraka u kojoj smo živeli i u njoj sve što smo imali, mislili smo da je kraj sveta i da nam više nema spasa, srećom, prevarili smo se. Dobri ljudi su za to zaslužni, hvala im do neba! – dodaje Aldina.

U poslednjih nedelju dana, između dva teksta u “Vestima”, porodici Nukić stiglo je još 600 evra koji su Fahru, njegovoj supruzi Aldini i deci Ajši, Ajli, Lejli i Muhamedu pomogli da kupe još nekoliko ležajeva, urede dnevnu sobu i opreme kupatilo. Od Semira Koničanina iz Amerike stiglo je 300 dolara, Fehrat i Indira Šehović iz Nemačke poslali su 100 evra, Asema Ljubijankić iz Švedske 100 evra, a Sefat Bronja iz Nemačke 200 evra.

Kompletan tekst i fotografije

https://www.vesti-online.com/i-metalno-korito-otislo-u-proslost/
 
Prijateljstvo skovano u nedaći

01.08.2019. 18:00

Već više od decenije, samohranu majku Ljiljanu Čolić (65) iz Ljubesela kod Topole i njenog sina Aleksandra, obolelog od ubrzanog starenja mozga, život često baca na kolena.

Znajući dobro da ih nevolje ne zaobilaze, kao i to da nemaju nikog svog ko bi mogao da im pomogne, to se naša plemenita čitateljka Vesna Milenković iz Beča, po dolasku u otadžbinu, zaputila na njihov kućni prag sa jedinom željom – da im pomogne.

I to ne prvi put. Ova mlada žena dobrog srca, rodom iz Smedereva, jedan dan od odmora u otadžbini izdvojila je isključivo za druženje sa Čolićima, koje se kao i prošle godine završilo u suzama i zagrljajima, koje neće moći da zaborave.

– Da nam je došao u posetu neko ko nam je rod, ne bismo se tako osećali. Vesna nam je stigla poput melema, jer je to žena koja se tako lako utisne u dušu. Jednostavna i prijatna, da mi je teško i da opišem. Aca i ja ćemo danima pričati o njoj i svemu što je za nas tog dana učinila. Prvo me je povela na Oplenac, nažalost Acu nismo mogli zbog toga što je u kolicima, a potom u kupovinu da bi nam kupila sve što bi moglo da nam zatreba uz pregršt namirnica i praška za veš. Nije žalila ni štedela. Na naše opšte zaprepašćenje to nije bilo sve, jer nam je predala i kutiju leka coenzym Q10 za Acu, pri tome obezbedila i ručak za nas tog dana. Kad je došlo vreme rastanku, još nam je darovala 100 evra. Po 50 evra za mene i Acu. Suze su krenule same od sebe. I sada sam na ivici da zaplačem kad na to pomislim. Koliko smo joj zahvalni, samo nebo zna – u dahu nam je ispričala Ljiljana Čolić (65).

Kompletan tekst sa fotografijama

https://www.vesti-online.com/prijateljstvo-skovano-u-nedaci-2/#
 
Дарови Ањи и Нађи да лакше уче

07. септембар 2019

Фондација хуманости "Вечерње новости" обрадовала породицу Никићијевић из куршумлијског насеља Расадник. Девојчице добиле комплетан школски прибор, патике, ранчеве...

НАШЕ девојчице више немају разлога да лију сузе. А толико су их исплакале у последње време. Осим због болест оца, туговале су и јер су мислиле да, за разлику од остале деце из њихових разреда, неће имати прибор и све остало што им треба за школу. Чак је и петогодишња Дуња, која још иде у вртић, била тужна гледајући своје забринуте сестре, које су довољно велике да схвате да им не можемо приуштити све што им је потребно за нову школску годину.

Овако прича Јелена Никићијевић (31), из куршумлијског насеља Расадник. Ова мајка три девојчице, последњих дана није знала да ли више брине због болести супруга Петра (36), или што једанаестогодишњу Нађу и дванаестогодишњу Ању не може да опреми за школу. Бар та једна брига, на срећу, сада је иза њих јер им је опрему и обућу за девојчице обезбедила Фондација хуманости "Вечерњих новости".

- Заиста нисте свесни колико сте нас усрећили. Ето, од превелике радости девојчице нису у стању ни да покажу захвалност Фондацији хуманости, за коју смо чули да је помогла многим породицама у Топлици - у даху нам говори Јелена.

Комплетан текст и фотографије

http://www.novosti.rs/вести/насловна/репортаже.409.html:816771-Darovi-Anji-i-Nadji-da-lakse-uce
 
"Живимо у страху да ће нам се кућа сваког часа срушити": Милошевићи морају да се иселе из трошног дома јер је небезбедан, немају где, а зима куца на врата
М. БОШЊАК | 07. новембар 2019.

КУЋА им се урушава, без посла су и икакве наде у бољи живот. Велика стрепња и страх од предстојеће зиме свакодневица су Верице Перовић (63) и њеног сестрића Владимира Милошевића (39) у Брђанима код Горњег Милановца.

Да им је трошна кућа више претња него сигурни дом, 21. октобра је потврдила и грађевинска инспекција. Мишљења су да објекат више није безбедан за становање, па су издали решење којим Верици и Владимиру забрањују да у њему живе. Тако се неспокој ово двоје невољника, увећао, а зима само што није покуцала на врата.

- Годинама живимо у страху да ће се дотрајали, попуцали зидови стари више од 60 година, сваког часа срушити - прича Верица.

- Повремено сам живела код рођаке у Кривој Реци, док је Владимир остајао у рушевној кући, јер нема где! Он посла нема, надничи кад му се укаже прилика, а ја сам инвалид. Живимо од 10.200 динара социјалне помоћи.

Не нада се наша саговорница бољим данима. Непрекидно стрепи да им се кућа не сруши и много страхује за сестрића.

- Није ми због себе - тихо говори Верица. - Имам трећи степен инвалидности, па често боравим у болници где имам и смештај и оброке. Могла бих, можда, у старачки дом. А где ће мој Владимир? Отац му је погинуо када је имао три године, а 2004. му је умрла мајка. Има само мене, а немоћна сам да му помогнем.

ЗА помоћ Верици Перовић и Владимиру Милошевићу из Брђана, отворен је жиро рачун број 155-4100180477623-59 у Халк банци.

http://www.novosti.rs/вести/насловн...je-nebezbedan-nemaju-gde-a-zima-kuca-na-vrata
 
"Молио сам Бога да ме узме себи, смрзнут и гладан, а сада ме жарко сунце огрејало": Најстаријем колпортеру стигла храна и ТВ
Б. ГРУЈИЋ | 03. децембар 2019.
ТЕКСТ у броју "Новости" о тужној судбини једва покретног Томе Чолића (93) званог Џиги Бау, некадашњег колпортера у Зрењанину, одмах је потакао хумане људе да му помогну. У трошни дом, уличног продавца новина који је свој посао, без дана радног стажа, поштено обављао више од 40 година у уторак су стигли LCD телевизор, 30 килограма хране и чврсто обећање једног певача да ће 50.000 динара дуга за струју већ у среду, 4. децембра бити уплаћено.

Код чувеног Зрењанинца, први је дан после писања "Новости" закорачио Илија Мајсторовић. Репрезентативац Србије у стоном тенису и капитен Стонотениског клуба Банат, ганут причом о судбини старог и немоћног суграђанина, у име свог клуба и породице, донео је чика Томи LCD телевизор.

- Чуо сам да ће бити решен проблем са дугом за струју и овај наш дар је само мали гест пажње - рекао је Мајсторовић. - Охрабрује што сам данас у дворишту овог кућерка и заиста нехуманих животних услова, видео још људи који хоће да помогну. Хвала и "Новостима што објављују овакве, искрене приче о породицама, којима је помоћ и те како потребна.

Kомплетан текст и фотографије
http://www.novosti.rs/вести/насловн...Najstarijem-kolporteru-stigla-hrana-i-TV-FOTO
 
Poslednja izmena:
Pozivam sve koji mogu, da doniraju novac za sticenike doma za decu i mlade sa posebnim potrebama u Sremcici.
U okviru akcije Dedamrazijada, gde ucesnici na motorima u Deda Mrazovim odelima, dostavljaju deci paketice i na taj nacin makar malo probaju da ih udalje, makar u mislima iz mesta gde "samoca gusi", kao sto kaze video...





Podaci za uplatu:
post-2-0-10287200-1480089214.png
 
Pomozimo Miši koji živi bez struje,vode a vrlo često i bez hrane
decembar 7, 2019

Miša Stevanović živi u Leskovcu , ima 34 godine, ali i veoma težak život.On živi u trošnoj kući bez struje, vode, a što je najgore i bez hrane.

Devedestih godina sa roditeljima i sestrom izbegao je iz Bosne i Hercegovine od rata i pustošenja. Kako sam kaže došli su u Leskovac jer je otac bio poreklom odavde, ali sreću nikada nisu našli. Ubrzo mu se otac razboleo i zbog teških psihičkih smetnji do kraja života lečen je na psihijatriji. Godine 2005. Miši umire sestra, a 2013. i majka. On ostaje sam na svetu i pokušava da se bori za egzistenciju.

Pomozimo Misi koji zivi bez struje,vode a vrlo cesto i bez hrane

On ističe da je od 13. godine počeo da radi i izdržava porodicu ne libeći se i najteših poslova koji su ga onemogućili da se dalje školuje. Pre nekoliko godina i Miša doživljava tešku povredu glave prilikom rada , a kao posledica toga dolazi i poremećaj ravnoteže i nesposobnost za rad.

Miša od povrede do danas ne živi nego preživljava, zavisi od dobre volje komšija i sugrađana koji mu ponekad daju da nešto pojede. U međuvremenu postaje korisnik socijalne pomoći koja iznosi oko 7.000 dinara i koju prima 9 meseci, uz 3 meseca pauze.


Zbog nesposobnosti za rad ne može da plaća račune koji se gomilaju jer kako kaže od socijalne pomoći ne može ni da kupi lekove i prehrani se. Zbog duga ubrzo mu isključuju struju, a zatim i vodu.Sa kamatom račun za struju iznosi 56.000, a za vodu oko 40.000 dinara.

Miša ističe da kuću ne može da proda jer nema novac da je zbog komplikovane pravne procedure prebaci na svoje ime , a ne može zbog bolesti da nađe posao. Jedino ostaje da mu dobri ljudi pomognu onako kako mogu i umeju jer ovo može da zadesi bilo kog od nas…..

Miši Stevanoviću novčanu pomoć možete uplatiti na broj računa : 105-0000402604452-21.
Svi koji žele da pomognu Miši na bilo koji način u vidu ogreva,hrane,odeće … mogu pozvati lično Mišu na broj telefona: 061/166-93-33
Miša Stevanović se nalazi na adresi ul. Pupinova br. 38 – 16000 Leskovac

Nečije malo Miši može značiti mnogo ……..
https://www.tv4s.rs/amp/pomozimo-mi...vL-hYrJm9bmFHWxWDAWkKToF_d22xDXbp_tVHVYUMePIg
 
Не дам моје ћеркице у дом: Самохрана мајка Драгана са шестогодишњим близнакињама живи у веома тешким условима
Л. Ђ. ТАЛЕВСКИ | 11. фебруар 2020.
16-ne-dam-moje-foto-d-milovanovic (1)_620x0.jpg
САМОХРАНА мајка Драгана Миловановић (48), са своје две шестогодишње ћерке близнакиње Маријом и Маријаном, живи последњих седам година као подстанар у трошној и неусловној кући без купатила у Винчи. Малој Марији је у новембру прошле године дијагностикован дијабетес тип 1, и од тада и оно мало новца који би тешком муком успела да заради Драгана даје на лечење своје ћерке. Али, то није довољно, пошто су лекови и посебна храна за малу Марију - скупи.

Репортери "Новости", представница Фонда хуманости компаније "Новости" и председница Општине Гроцка Живадинка Жижа Аврамовић посетили су малу Марију и њену породицу и том приликом су им донели слаткише, средства за хигијену, одећу и књиге.



Драгани и њеним ћеркама највише би значило када би им неко дао на коришћење викендицу или било какав простор у којем би имале нормалне услове за живот. Најпотребнија им је помоћ у виду хране, дрва за огрев, одеће, обуће и средства за хигијену. Они који желе да помогну новчано, могу то да учине уплатом на динарски жиро рачун Фонда хуманости 205-5621-06, а сви који желе да помогну на било који начин могу да се јаве на телефон 011/30-28-162.

Koмплетан текст са фотографијама
https://www.novosti.rs/вести/наслов...im-bliznakinjama-zivi-u-veoma-teskim-uslovima
 
Nazad
Vrh Dno