Zaista je nevjerovatno koliko smo optereceni pravopisom i koliko burno reagujemo i to uvijek s podrugivanjem i podsmijehom kada uocimo da neko pise neznam umjesto ne znam i slicno. Cinjenica je da vecina svjetskih jezika nema svoj zvanicni pravopis, a da smo mi na prostoru bivse Juge bombardirani svakakvim pravopisnim prirucnicima, koji su uvijek odraz zvanicne politike i koji su cesto donosili izmijenjena pravopisna pravila. Ne znam se nekada pisalo zajedno, nekad odvojeno, oko pisanja refleksa starog jata (ije, je, e) bilo je mnogo polemika, sto se vidi u nasem kolebanju pri pisanju rijeci koji sadrze refleks starog jata, narocito ije, pravopisna komisija u Jugoslaviji je proglasila pravilnim i prijegled/pregled, pravopis bosanskog jezika hlupati/lupati.. Pravopisne norme su dogovorene od strane lingvistickih strucnjaka i one su preskriptivne, a ne deskriptivne, tj. odlucene i nametnute od onih koji se bave jezikom. Ne slazem se da treba vladati haos u pisanju, ali mislim prvo da treba ici dublje u problematiku, a ne ismijavati “nepismene,” a drugo biti otvoreniji prema razlicitim formama. Vjerujem da ce zbog velikog koristenja, htjeo i neznam jedno danas postati pravile forme, kao sto su ne znam i htio.