Za komuting kroz centar Beograda apsolutno uvek kada je god to moguce biram bicikl
u prethodnih par nedelja sam isao nekoliko puta iz surcina na konjarnik, i u cika ljubinu (ne zamerite za mala slova) i to obicno biram najzahtevniju i najduzu rutu,
ja vozim iskljucivo kolovozom gde god je to moguce
znaci idem preko mosta na adi, banjice, trosarine, brace jerkovic, i ustanickom na kraj bulevara pa njime nazad prema Nbgd sto je meni nekih 40km i to bude ukupno 1.40min
Ovog puta trebalo je da odem samo do cika ljubine,
znaci bukvalno duplo kraca ruta i razmisljao sam se koliko je izvodljivo da to napravim mojim trotinetom, i resih da probam.
Odmah mi je jasno da trotinetom necu moci bas da koristim moju klasicnu biciklisticku rutu vec cu morati da se prilagodjavam posto on ide samo do 25km/h
Krecem surcinskom gde ima gomila radova i zastoja u saobracaju, idem kolovozom i prolazim bez problema
kruzni tok u vojvodjanskoj prolazim preko kolovoza, i u dr ivana ribara bi trotinetom obicno isao na trotoar ali posto mi je ruta duza i zahtevnija ostajem na kolovozu sve do tc enjub.
U bloku 45 se prebacujem na trotoar jer tamo ima solidna bici staza.
od ranije znam (jer sam pisao slicnu reportazu) da do mosta na adi na ovom potezu ima oko 40 preseka za pesacki prelaz sto voznju bajsem ovuda cini vrlo neprijatnom, ali sada ne trosim svoju energiju nego energiju baterije a imam i vremena pa mi to ne smeta toliko, tako da do nastavljam tuda.
Kod delta sitija bici stazu sece ogromni ivicnjak sa slivnikom gde sam morao da radim bunny hop sa trotinetom, a ko to ne zna, ovde bi morao da gura.
Kod bivseg buvljaka shvatam da necu moci pravo kuda bi isao sa biciklom, i da je suvise komplikovano ici preko mosta na adi, i odlucujem skrenuti kod buvljaka pa na milutina milankovica, racunajuci da tamo ima neka bici staza
naravno da nema, ali ok taj deo je da kazemo solidan do Milentija popovica.
tamo takodje moram trotoarom, jer imamo dosta saobracaja i nezgodne tramvajske sine
Do nadvoznjaka preko auto puta i nekako sam se truckao, dalje kod sava centra taj trotoar ima toliko pukotina da sam svaki cas morao skakutati bunny hop i preskakati kratere, amortizeri slabo tu pomazu.
Onda sam stigao do Brankovog mosta, biciklom bi isao lepo kolovozom ali sad moram stazom, koja je neopisivo grbava da sam morao zaustaviti trotinet i iskljuciti kontrolu proklizavanja jer je skoro nemoguce voziti trotinet preko mosta (takav nam je centar grada) a i drumasem je uzasno.
Na kraju mosta sam skrenuo u pop lukinu (to mi biciklom ne bi bilo zgodno i uvek bi nastavljao pravo, ali trotinetom nije problem)
Kroz knez mihajlovu sam vrlo lako prosao, posle toga sam provozao kroz kalemegdan, ljudi i pesaci ni jednog trenutka mi nisu bili problem.U povratku sma isao drugom stranom brankovog mosta koja je ipak malo bolja (ali samo malo) i nisam ni pokusavao da se vratim kroz milentija popovica vec nastavio pravo bul. mihajla pupina, pa na bul umetnosti, i omladinskih brigada, to su sve ulice gde se moze pristojno i bezbedno voziti trotinet
pa kroz j. gagarina da overim i drugu stranu ulice, i zakljucak je da je ipak bolje ici onom stranom do bloka 45
Zatim sam skrenuo u gandijevu, i tu opet vozio kolovozom, do vojvodjanske gde sam se prebacio na trotoar, i opet zakljucio da je leva strana ulice ipak prijatnija za voznju od desne kojom inace vozim.
i tako do kraja vojvodjanske do lidla, opet na kolovoz i uz brdo pravac za surcin
cela ruta je bila zamornija nego biciklom, i trajala gotovo istih 1.40h za skoro duplo manje km