O tome se i radi, menja se marginalni trošak ali i marginalna korist za sistem sa povećanjem instalisanog kapaciteta. Za prvih 50-100MW prosumera trošak je nikakav, da ne kažem nepostojeći ali zanemarljiv. A korist je što će da se "ošiša" taj dnevni vrh potrošnje, i da se smanji ukupna potrošnja struje u sistemu na godišnjem nivou, pritom ne povlačeći potrebu da se nešto značajno menja u proizvodnom miksu. Sledećih 100-200MW donose dodatno smanjenje tog vrha, ali razlike između dnevnog i večernjeg vrha potrošnje raste, pa je potrebno više fleksibilnosti u sistemu, a to donosi novi trošak. Postavlja se pitanje do kada je to benefit a od kada postaje problem za sistem. Zato što je vrednost te energije koju prosumeri donose sistemu sve niža (zbog niskih cena na berzama), dok je na početku ove ekspanzije cena preko dana umela da bude solidno visoka.