Šta je novo?

Nova studija tvrdi da je mlada Gen Z radna snaga produktivnija u radu kod kuće

Benchmark

Znamenit
Učlanjen(a)
11.09.2006
Poruke
66,287
Poena
1,385
mlada-radna-snaga-i-rad-od-kuce-_1.webp


Nova studija tvrdi da je mlada Gen Z radna snaga produktivnija u radu kod kuće​


Nova anketa tvrdi da Gen Z radnici osećaju veću produktivnost kod kuće nego u kancelariji, najviše zbog manje buke i više kontrole

Kompletan članak: https://benchmark.rs/vesti/biznis/n...a-generacija-z-produktivnija-u-radu-kod-kuce/
 
Mamini mezimci...ne mogu da izađu na kraj sa radnom sredinom, šta? Čika-šef nije dao bonu već je viknuo na mene što visim na netu, ne mogu ja tako da radim, zulum neviđeni, moram kući, ne može se ovako, kapitalizam je zlo...

E, živote...
 
Atmosfera u kancu mora biti nesto izmedju logora, rudnika i ilegalne gradjevine kako bi se odrzala kontrola nad celim rasponom F dijagnoza.
 
Postoje poslovi za koje je rad iz kanca apsolutno besmislen i nepotreban.

Navešću primer - softversko inženjerstvo, pogotovo u kompaniji koja ima distribuirani tim.

2h po danu x 20 dana u mesecu baciti na saobraćaj, samo da bi došao u kanc i u istom upalio Teams ili Zoom, sa John-om iz Vankuvera, Hanz-om iz Berlina i Rupesh-om iz Mumbaja. A onda bio ometan bukom i kolegama i koleginicama koje bi da ćaskaju o random stvarima uz posao ostatak dana.

0 benefita je ići u kanc u tom slučaju, samo traćenje života ljudi i povećanje saobraćajne gužve.

Naravno, nije svaki posao takav. Ali postoje realni poslovi bazirani na internet radu, koji zaista jesu takvi da kancelarija nema mnogo smisla.
 
@mi105 ne bih se složio u potpunosti sa tobom. Ako si gazda firme, onda treba da znaš koliko vremena je neko od tvojih utrošio da nešto odradi i iskoristiš to maksimalno u svoju korist. Kako to, pa evo ovako... On ako radi od kuče, može da kaže treba mi 10 dana da to odradim, a odradi za 6 dana i 4 dana se pravi da radi. Deseti dan izađe na sastanak i prezentuje svoj rad. U firmi kada to radi, ne može da ukrade ta 4 dana, jer se vidi koliko ko može i koliko ko zna. Zbog toga se ne dozvoljava da se non stop radi od kuće, jer neće niko da te plaća da ubijaš vreme i praviš se da si prosečan, a vamo si skriveni ekspert. 😀
 
@mi105 ne bih se složio u potpunosti sa tobom. Ako si gazda firme, onda treba da znaš koliko vremena je neko od tvojih utrošio da nešto odradi i iskoristiš to maksimalno u svoju korist. Kako to, pa evo ovako... On ako radi od kuče, može da kaže treba mi 10 dana da to odradim, a odradi za 6 dana i 4 dana se pravi da radi. Deseti dan izađe na sastanak i prezentuje svoj rad. U firmi kada to radi, ne može da ukrade ta 4 dana, jer se vidi koliko ko može i koliko ko zna. Zbog toga se ne dozvoljava da se non stop radi od kuće, jer neće niko da te plaća da ubijaš vreme i praviš se da si prosečan, a vamo si skriveni ekspert. 😀
To se rešava pregovorima o plati. Ako imaš platu eksperta, donosiš rezultate eskperta. Ako ne doneseš te rezultate, zahvale ti se na saradnji.

Rad ko hoće jednako može razvući i iz kanca.

“Gazde” koje pate od mikromenažment sindroma su po pravilu najtoksičnije - za njih se radi samo kad se baš mora i minimalno dugo koliko mora dok se ne nađe bolji posao i kompetentniji šef. Duže zadržavanje kod takvih nije zdravo za duh i telo.
 
Imali bismo i mi milenijalci štošta na temu remote rada počevši od 2012. pa nadalje, ali uprostiću priču time da smo upravo mi otvorili vrata za ono što Gen Z može da maše zvonima i praporcima.
 
@mi105 ne bih se složio u potpunosti sa tobom. Ako si gazda firme, onda treba da znaš koliko vremena je neko od tvojih utrošio da nešto odradi i iskoristiš to maksimalno u svoju korist. Kako to, pa evo ovako... On ako radi od kuče, može da kaže treba mi 10 dana da to odradim, a odradi za 6 dana i 4 dana se pravi da radi. Deseti dan izađe na sastanak i prezentuje svoj rad. U firmi kada to radi, ne može da ukrade ta 4 dana, jer se vidi koliko ko može i koliko ko zna. Zbog toga se ne dozvoljava da se non stop radi od kuće, jer neće niko da te plaća da ubijaš vreme i praviš se da si prosečan, a vamo si skriveni ekspert. 😀
Nema to poente radilo se u kancelariji, pa skroluje gore dole po 4h isti paragraf, pa alt tabuje pa opet... ako se igde lako fejkuje da radiš to je u kancu... i to mnogo lakše nego kod kuće
 
Tekst govori o tome šta Gen Z želi. To što je produktivnija od kuće i dalje ne znači da je produktivna kao prethodne generacije. Sa druge strane su u pravu, open space kancelarije od prvog dana tretiram pre kao obor, nego mesto za rad. Srećom, veoma malo radnog staža imam u takvom prostoru. Kancelarija, maksimalno još dvoje kolega koje rade na istom projektu ili poslovima i to je to. Nedaj bože stakleni zidovi ili vrata, da svi ceo dan gledaju šta radimo.
 
Zadovoljstvo radnika i produktivnost, mozes misliti. Problemi ljudi, potrebe, emocije, koga to interesuje. Zna se sta je svrha zivota, maksimalna produktivnost po svaku cenu radi marginalnog ekonomskog autputa i bogacenja pojedinaca i fiktivnih entiteta. Za to smo se rodili.
 
Uvek postoji izbor. Niko nikoga ne tera na silu da radi u njegovoj firmi. Svaki čovek može da osnuje svoju, zaposli ljude i napravi atmosferu kakvu misli da treba da bude.
 
To da li je neko produktivniji, ne zavisi od toga gde radi, već prvenstveno od njega samog, pa ide sve ostalo što može u nekoj meri da poveća ili smanji produktivnost. Ovo naravno za poslove kod kojih to može, IT je za to dobar reper.
Ko ima samosvest i radnu etiku, nije mu važno gde radi, sa kim radi, kada radi. Ko sam zna da posao na koji je pristao treba efikasno i efektivno da uradi, uradiće ga, ko to nema (nažalost, to je većina), trebaju mu “pomagala”.
 
Iako ne pripadam gen-zi 🙂 nego milenijalcima....moram deci skinem kapu i ne treba da budu robovi...nije smisao zivota posao......ne bi o politici....ali nas i ranije generacije je bilo bas lako gaziti.
 
Nikad nije smisao života posao i uvek postoji izbor, lakši ili teži. Ali kad pristaneš, radiš onoliko i onako na šta si pristao. Uvek postoji opcija da radiš za sebe i sam sebi crtaš granice poslovnog života, ali je bezveze da pristaneš na neke uslove i onda mora neko da te tera da radiš, a sam si pristao.
Ja sam preduzetnik i to je moj izbor, moj i samo moj i glupo je da se nekome žalim i kukam na to. Isto važi za svakog drugog.
 
Znas kako izacu iz teme, ali u NS kuvari rade 6 dana kod privatnika po 8+ sati i to je STANDARD, to je NORMALNO....
Znaci ako si kuvar to ti je radno vreme, satnica...sto si odabrao to zanimanje?
I sada klinci necje da rade i dovode ljude iz drugih siromasnijih drzava da to rade (trudim se da ne kazem neku rec koja je mozhda uvredljiva).
------------------------
 
Флексибилност радног места, флекисбилност радног времена и додатне вредности као нпр. тренинг у радно време послодавац нуди запосленом да би радно место било атрактивније за избор.
У Србији су радни и пословни услови, генерално, ближи 19-ом веку, него 21-ом, то је последица незавршене политичке и друштвене транзиције, тема о којој се може разглабати навелико, али нажалост не води нечему корисном.
 
Znas kako izacu iz teme, ali u NS kuvari rade 6 dana kod privatnika po 8+ sati i to je STANDARD, to je NORMALNO....
Znaci ako si kuvar to ti je radno vreme, satnica...sto si odabrao to zanimanje?
I sada klinci necje da rade i dovode ljude iz drugih siromasnijih drzava da to rade (trudim se da ne kazem neku rec koja je mozhda uvredljiva).
------------------------
Biraš između opcija koje postoje ili izađeš iz zone komfora i skočiš u prazno, pa šta bude.
Primer za kuvara (i bilo koje drugo zanimanje): Pristaneš da radiš to “normalno” radno vreme ili kažeš neću, pa napraviš sebi svoje radno vreme. Ne postoji jednostavan recept i nije lako biti sam sebi gazda u životu, da radiš baš onako kako ti smatraš da je za tebe adekvatno, a da pri tome budeš i zadovoljan. Ali ono što je najgore je da kukaš nad svojom sudbinom i toneš u frustraciju, a ne preduzimaš ništa.
Meni su IT drugari pikali stoni tenis na poslu, imali lejzi begove sa igricama, free voće, ručak, planinu, more, zdravstveno osiguranje,…bilo im je super, sad neki moraju sami kao frilenseri da zarade za sebe. Ne kukaju, rade, bilo je kako je bilo, sad mora ovako, jer su se okolnosti promenile.
 
Pa ako si kuvar nije bash tako lako ni jeftino sutra biti preduzetnik. Svakako sto je rekao @mitar1982 u Srbiji su neke cudne stvari normalne.
Jednostavno ne treba da je NORMALNO da radish 50-60 sati nedeljno, da si prijavljen na minimalac i da dobijash pare na ruke. I klinci odbijaju to.
 
@RingeRaja nikad nisam voleo ovo što si naveo, da u firmi imam te kvazi benefite, već kada završim odmah idem van i biram gde ću... Sve je to super i mladi se lože na to (bilijar, ležaljkem veliki tv, igrice...) ali, ja više volim da dođem kući i tada organizujem sebe u nekom uživanju. Firma je da se u njoj radi, a ne da se zezam kroz te kerefeke i na kraju ostanem ceo dan. 😀 Proleti vreme uz to vrlo brzo, a vreme ne može da se vrati.

@isnogood meni je to sasvim legitimno za bilo koji deo posla. Ti kuvari su imali razgovor i rečeno im je sve, a mogu i da saznaju od kolega uslove rade. Prihvatiš neki posao, predočeno ti je šta te čeka, a onda na sva vrata pljuješ po gazdi, kako su svi robovi, ostaje se duže, radi se subotom i znate već... Čekaj, pa jel ima oči i uši da vidi šta mu je predočeno? Nije fer ako se kasnije pojave ovakve stvari i traju učestano, ali od samog starta sasvim korektno. Problem je do naših mladih koji kada završe fakultet biraju posao, a sve treba raditi u životu, jer ne znam šta će te sutra snaći... Možda upoznaš nekoga ko ti promeni život, što kroz isti posao, što korz neki drugi... Slušam roditelje ovih novo pečenih mladih (nemoj ti da se mučih kao ja, imaš fakultet i sedi kući dok ne nađemo nešto) 😀 Onda pljuju vlast, komšije, gazde... sve oko sebe zbog toga što im dete sedi kući i čeka posao kanca. 😀 Lično znam slulaj moje generacije 1986, gde su roditelji rekli momku kada me je pitao da idemo zajedno u berbu jabuka na raspustu srednje škole za džeparac, dali su mu pare koliko bi zaradio u jabukama samo da ne ide i ne bruka ih valjda... Momak je od tih para išao na more, eto... Strašno.

Malo sam odužio, ali ovo je sve živa istina i sami se susrećete sa sličnim situacijama. Niko nije idealan, ali svačije mišljenje i iskustvo nam dobro dođe da shvatimo u kakvom društvu danas živomo. Pogotovu mi, što bi rekli ovi stranci (rupa na Persijskom tepihu EU) Ahahahahaha
 
Mamini mezimci...ne mogu da izađu na kraj sa radnom sredinom, šta? Čika-šef nije dao bonu već je viknuo na mene što visim na netu, ne mogu ja tako da radim, zulum neviđeni, moram kući, ne može se ovako, kapitalizam je zlo...

E, živote...
Avatar fits
 
Старе џангризаве приче, у његово време се ишло по снегу у школу пешке 5 километара узбрдо, а онда назад кући опет 5 километара узбрдо...
 
Старе џангризаве приче, у његово време се ишло по снегу у школу пешке 5 километара узбрдо, а онда назад кући опет 5 километара узбрдо...
Eh kad smo gradili piramide, okrenemo se na čas da bi kap vode nakon 3h sunca na 45 popili. A ono pucne onaj bič po leđima i setiš se odmah svrhe života svoga i ne treba ti više ni voda, samo udah slave tucanog kamena za svog faraona.

A ove danas generacije hoće da rade samo po 14h dnevno i da ih bičuju samo ako nešto skrive, ništa preventivno i iz zadovoljstva.

Nema, kuda je otišao ovaj svet, sve se poremetilo.


Neki Ihtior Aleksandrijski, ~1400. godine pre nove ere.

P.S. Svestan sam da je ta slika holivudizacija i da gradnja piramida nije išla tako, ali primer ilustruje poentu.
 
Старе џангризаве приче, у његово време се ишло по снегу у школу пешке 5 километара узбрдо, а онда назад кући опет 5 километара узбрдо...
Da, iritantne jesu, ali su svakako takve obaveze oblikovale generacije čiji odnos prema samoj obavezi ima znatno strožiji i odgovorniji stav. Generacije se oblikuju po nekom šablonu i u nekim delatnostima ležeran stav može proći, ali u nekima i ne može (tamo gde se zahteva direktan i neposredan kontakt sa klijentom, koji nekada nije siguran ni sam šta mu treba i šta želi). Maloprodaja je prvo mesto gde nailazim na problem i često starije generacije gledaju da vam izađu u susret, a mlađe samo prevrnu očima.
 
Ako na posao ne dolazis naoruzan, sta ti zapravo radis ?
 
Da, iritantne jesu, ali su svakako takve obaveze oblikovale generacije čiji odnos prema samoj obavezi ima znatno strožiji i odgovorniji stav. Generacije se oblikuju po nekom šablonu i u nekim delatnostima ležeran stav može proći, ali u nekima i ne može (tamo gde se zahteva direktan i neposredan kontakt sa klijentom, koji nekada nije siguran ni sam šta mu treba i šta želi). Maloprodaja je prvo mesto gde nailazim na problem i često starije generacije gledaju da vam izađu u susret, a mlađe samo prevrnu očima.
Генерације у Србији су допустиле да им млади у 2026 имају друштво, власт и политику какву имају, што показује више него довољно и о обавезама и одговорностима. Довољно су уканаљени у старту и без ових прича о мош' мислити вредним и способним миленијалацима и ген-х генерацијама.

Млади су г***, некад се знао ред, у моје време...
1784890285165.webp
 
Imali bismo i mi milenijalci štošta na temu remote rada počevši od 2012. pa nadalje, ali uprostiću priču time da smo upravo mi otvorili vrata za ono što Gen Z može da maše zvonima i praporcima.
Ne bas toliko.... laptopovi su u jednom trenutku postali i brzi i jeftini dovoljno da mogu da se nosakaju i da se koriste lako.

Ja sam oduvek radio od kuce ali tek negde 2015+ sam imao prihvatljivo jak laptop a tek negde 2018+ je bio prenosiv.

Sto se kanca tice - cista kontrola i nacin da ljudima gube vreme da bi imali manje vremena i snage da se zale.
 
Нису само лаптопови, већ и брз и стабилан интернет. 2020, за време короне се потпуно променио однос према раду од куће, кад су Teams, Zoom и сл. одједном постали доминантан начин за састанчење, малтене потпуно избацивши стандардна окупљања, барем овде код мене.
 
Генерације у Србији су допустиле да им млади у 2026 имају друштво, власт и политику какву имају, што показује више него довољно и о обавезама и одговорностима. Довољно су уканаљени у старту и без ових прича о мош' мислити вредним и способним миленијалацима и ген-х генерацијама.

Млади су г***, некад се знао ред, у моје време...
Pogledajte prilog 547374
Ne, nisam mislio na taj način. Svaka generacija je imala neku specifičnost, ali sam se ove nadovezao na temu rada od kuće (ili bolje reći izbegavanja odlaska na neku X lokaciju radi obavljanja posla), relativizaciji odgovornosti u užem, ličnom smislu... Teško ih je pokrenuti i konstantno traže neke specijalne uslove... A te uslove opet mora neko da stvori, preko svojih leđa i onda ulazimo u zatvorenu petlju. Nedovoljan je broj samomotivisanih mladih... Kada sam počeo svoju radnu karijeru, na razgovoru za posao u firmi gde sam počeo da radim, pitanje je bila plata. Ja sam se izjasnio za minimalac (dobio sam više). Razlog je bio da i pored VSS, ja nemam praktične veštine u radu, komunikaciji sa ljudima u okviru delatnosti...

Zabrinjavajuće je što je generacija (tada omladinci) iz perioda 90ih koji sada jesu glavni stub i oslonac društva (mada već na zalasku) dozvolila ovo što se dešava sada. I ne samo to, već su sada i glavni akteri svega ovoga ili bar sporedne uloge, ali sa dobrovoljnim učešćem. Ovo je ipak društvena odgovornost

Između svake generacije postoji jaz, a on je sve veći između generacija
 
Imam dvojicu iz Z gen. Mrzi ih da žive a ne da rade. Uzima majstor taksi za 900m (provereno na maps). Ja išao u školu peške 3,5km, 5 godina, (da, ponavljao drugi srednje, pogrešna škola) i 3,5km nazad pa petkom još 3,5km do kafane i nazad...
Sreća pa trče za loptom, nisu debeli.
 
Нису само лаптопови, већ и брз и стабилан интернет. 2020, за време короне се потпуно променио однос према раду од куће, кад су Teams, Zoom и сл. одједном постали доминантан начин за састанчење, малтене потпуно избацивши стандардна окупљања, барем овде код мене.
U Srbiji jos pre 2010 je bilo toga, ja dam Skype-ovao dnevno.
 
Nazad
Vrh Dno