Šta je novo?

Poslednje pročitane knjige

И мени Беснило стоји непрочитано. Неоспорно је да је феноменално написана књига, толико различит стил у односу на већину других писаца. Али има нешто што јој срећу квари, и што ми не да мира да је завршим. Као да је само „беснило” главни лик књиге, а не волим приче из угла негативаца...
 
Још један одличан крими серијал на који сам слично наишао:
The 6:20 Man by David Baldacci
Лако се чита, а опет радња прилично добро држи

Što se tiče Besnila samo izgurajte prvih 100 strana. Kasnije postaje dosta lakše za čitanje.
Ово звучи као:
„Само прочитајте првих 300 страна Малашке књиге палих и после ће ићи много боље”
🤣

Узгред Беснило сам стао скоро на половини... Можда сам оматорио, па ми више одговара лакша литература...
 
Hiperion je prva ozbiljna SF knjiga koju sam pročitao i do dan danas, posle bar jedno stotinak naslova, jedna od najomiljenijih. Što je najbolje, deo je tetralogije pa se priča ne završava sa Hiperionom, nego ide na Pad Hiperiona, a posle se na drugi način, ali logično nadovezuju Endimion i Uspon Endimiona. Neki se žale da je sve mnogo razvučeno, ali odnedavno počivši Simons tako piše, manje vodi računa o jezgrovitosti koliko da ispriča neverovatnu priču. Ja samo strepim da je neko ne dohvati da je ekranizuje i sve upropasti jer je sama fabula dostojna najvećih SF režisera i filmova. Iskreno, zavidim ti što po prvi put čitaš, meni je bio neponovljiv osećaj. Mada, možda ti dajem i prevelika očekivanja pa ti se ne svidi, ali ako voliš SF, ne vidim kako.
Pokušavao više puta i odustajao. Ne sviđa mi se ovaj razmetljivi stil pisanja:

"Oblaci crni kao modrice ocrtavali su šumu džinovskih gimnospermi dok su se stratokumulusi uzdizali devet kilometara visoko u divlje nebo. Munja namreška
horizont. Bliže brodu, poneko neodređeno, reptilsko obličje naletelo bi na zaštitno polje, oglasilo se, a onda otumaralo dalje, kroz izmaglice boje indiga."

Moraću da probam ponovo pošto inače volim Simonsove knjige.
 
Pokušavao više puta i odustajao. Ne sviđa mi se ovaj razmetljivi stil pisanja:

"Oblaci crni kao modrice ocrtavali su šumu džinovskih gimnospermi dok su se stratokumulusi uzdizali devet kilometara visoko u divlje nebo. Munja namreška
horizont. Bliže brodu, poneko neodređeno, reptilsko obličje naletelo bi na zaštitno polje, oglasilo se, a onda otumaralo dalje, kroz izmaglice boje indiga."

Moraću da probam ponovo pošto inače volim Simonsove knjige.
To je do prevoda više nego do stvarnog stila, nažalost. Ja sam tri čitao na engleskom, jednu na srpskom. Ta na srpskom je bila najteža da se svari stilski, ali kao što rekoh, priča sve nadoknađuje.
 
Ja sam te opise u Hiperionu preskakao. Čim vidim da je upao u dubiozu kao Martin što je znao u Dorni kad je opisivao jela, prelistam tih nekoliko strana.
Ionako nisu imale neki značaj u celoj priči.
 
Мислим да сам већ писао да је мени само први део Хипериона био интересантан, јер је деловао као увод у нешто изузетно занимљиво. Али су онда дошли они Пигмеји (Круцифици или како се већ зваху). Та прича ме је убила у појам и изгубио сам жељу за читањем. А онда је дошла завршница, која је била као у филму Tenet (2020) од Нолана - једни иду напред, други назад... а ја затворио књигу и отишао другим послом.
За мене је Хиперион баш велико разочарење. Пре тога сам читао Carrion Comfort од Симона који је био пријатно изненађење, а нисам љубитељ хорора.
Али о укусима не треба расправљати, па коме се свиђа само напред.
 
Meni se najviše svideo "Teror" i "Pesma boginje Kali". Poslednje što sam čitao je "Gnusno" - cigla od knjige i razvlačenje u nedogled.
 
Meni od Simonsa top 3 su Leto Noći, Strvinarska uteha i Ukleta zima(nastavka Leta noći)
 
A niko ILion/Olimp? Mora da ste se slabo igrali rata kao deca.
Ukleta zima mi je bila naporna u odnosu na Leto noci, koja je stalno provejavala sa nekim hororom. I bas je dobra knjiga.

Elem, za temu Silos1 zavrsio, sad citam Silos2 koji je skroz drugaciji. I onaj ko je gledao seriju,realno nema potrebe da cita knjigu, 90% stvari su lepo preneli. Osim recimo trake?
 
Ja sam trenutno na Stardijum drugi, poglavlje 7

I dalje ne znam da li da čitam dalje ili da odustajem.

Najviše me za sada nervira što se radnja koliko toliko zahukta, krene da se dešava nešto, uvuče me priča i radnja i onda Pekić to preseče sa nekom suvom filozofijom i ubije svu draž prethodno pročitanog.
Najgore (ili najbolje) od svega što ovo nije knjiga koja "vozi", već stalno zaustavlja da razmisliš šta si pročitao. Biće toga dalje i mnogo više i Pekić je to vrlo smisleno radio. Probaj pa vidi. Ako odustaneš, neka to bude privremeno, vrratićeš joj se sigurno 🙂
 
@NightCrawler @ness1602

"Ukleta zima" je klasična komercijala, uzimanje para na slavu "Leta noći".
Priča tanka poput same knjige, odmah na početku se da predvideti kraj.
"Leto noći", lep spoj horora i nostalgije prošlih, dečačkih dana.

Od onog što sam pročitao, top 3 Simonsa su mi Hiperion, Pad Hiperiona i Leto noći.
 
^Из ово мало што си описао, Лето ноћи делује као пун погодак. Читаће се.
 
Komo - Srđan Valjarević

Ova knjiga me je baš pecnula. Iako mi je do polovine delovala gotovo previše obična, čak repetitivna u pojedinim segmentima, i stalno sam se pitao gde sve to vodi.

Onda sam napravio pauzu od petnaestak dana i kao sa svakom drugom knjigom ili serijom, očekivao sam da ću morati da se vratim na poslednje pročitano poglavlje. Ali ovde je bilo čudno što sam se sećao svakog mogućeg pročitanog dela, pa čak i sitnih detalja. Ostatku knjige sam se prepustio bez ikakvog analiziranja i traženja šta je pisac želeo da kaže sa knjigom.

Ima taj neverovatan osećaj prisnosti, bukvalno kao da me vodio sa sobom kroz dane, misli, alkohol, praznine i male trenutke koji na papiru deluju banalno, a ostanu u glavi mnogo duže nego neke "velike" priče...

Taj osećaj "mokrog bratstva" koji sam doživeo čitajući knjigu, više puta me doveo u iskušenje da sipam sebi jedan Tullamore Dew (pošto Jameson nisam imao na zalihama), iako još uvek nisam na tom nivou da pijem sam.
 
Završio Stormlight Archive, tj ovaj deo od 5 knjiga + 2 novele koje su su završene.
Zanatski odrađeno solidno, drži pažnju ali em prosipanja filozofije em likova koji me nerviraju, nisam siguran da ću nastaviti sa čitanjem kada ištanca sledećih 5.

Za reset nastavljam sa Kazuo Išigurom, Never Let Me Go koja mi je za sada bolje legla nego njegovo predhodno delo koje sam čitao, Ostaci dana.
 
Pročitao sam ove dve Ukecuove knjige prevedene kod nas, Čudni crteži u izdanju Lagune i Čudne kuće u izdanju Tanesija. Najavljen je kao majstor horor/trilera iz Japana, a dobili smo mlaki triler bez horora. Stil pisanja je zanimljiv i samo zbog toga mu dajem prelaznu ocenu. Sve ostalo tuga tužna.
 
Случајно наишао на:
James Logan - The Silverblood Promise (The Last Legacy 1)
и испала је прилично забавно/питка лоповска-фантазија, можда мало подсећа на Лажи Лока Ламора. Брза радња и забавни ликови, нарочито Бува.
Kakvo sr*nje od knjige. Ne pamtim kad sam prethodno čitao knjigu sa ovako lošom prozom i stilom i sa ovoliko iritantnim i imb*cilnim glavnim likom.
 
Nazad
Vrh Dno