Šta je novo?

Dileme Panasonic oled i transport- savet

  • Začetnik teme Začetnik teme david
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Tko misli kupit Panasonic sad je prilika jer Panasonic je izašao potpuno iz TV proizvodnje. Nedavno je potpisao sa kineskim Skyworthom koji će radit televizore pod Panaosnic brandom.
 
Tko misli kupit Panasonic sad je prilika jer Panasonic je izašao potpuno iz TV proizvodnje. Nedavno je potpisao sa kineskim Skyworthom koji će radit televizore pod Panaosnic brandom.
Da, Panasonic bi trebalo da bude zaduzen za processing slike
 
Nikako. Kakav univer, samo ce vise tresti po rupama na tu dasku, a uvijanje displeja ce samo povecati a ne smanjiti, zbog vibracija. TV je spakovan u kutiju u stiripore i oni sluze da se nista ne uvija. Stavi perjane jastuke ili neke vazdusaste jorgane sto ce upijati vibracije i to je to. Postoje i oni sundjeri u komadicima ako ces da se zanosis toliko pa prospi dva tri dzaka po kolima pa baci TV na njih i teraj
Pa ako stavi te perjane jastuke ili sta god ispod ploče i pričvrsti kutiju za ploču, nece se uvijati ni da padne sa litice.
Stiropor I kutija sama po sebi nece mu dati crvstinu na uvijanje.
 
Nije savet, samo konstatacija…ozbiljno si zakomplikovao taj upgrade😀
 
Prvo, svaka čast na entuzijazmu, od korisnika ST60 ništa manje nije ni za očekivati 😀
A drugo, mislim da prihvataš preveliki rizik horizontalnim transportom, uvek ti ostaje opasnost da ga na kraju doneseš kući i shvatiš da si ga oštetio.
Samo malo širim ugao gledanja na celu akciju, u istoj sam situaciji,sa ST60 42 idem na neki oled 65, i iako mi nije nerazumljivo ovo, neko bi rekao cimanje, ipak bih te podsetio na rizik da ga oštetiš, a onda si tek u kanalu.
Još zamisli, oštetiš poslednji dobavljivi komad u Evropi 😁
Sorry, nije demagogija, bas, bas te razumem, al razum kaže drugačije od srca, ovaj put.
Svako dobro, sta god odlučio
 
Ostao sam dužan da napišem konačnu odluku o celom procesu. Izvinjavam se unapred na opširnosti. Pokušaću da ne idem u detalje, ali verovatno to negde neće biti moguće. Nakon saznanja da je preporučljivo da se televizor horizontalno ne transportuje, onda sam se bacio u akciju pokušaja dobijanja informacija od ljudi koji su u toj materiji. Pored ovog foruma, takođe sam kontaktirao neke Panasonicove servise u Srbiju, gde sam pokušao da dobijem informaciju da li je bezbedno da se transportuje ako je televizor u kutiji i mahom sam dobijao odgovore da jeste, čak i od zvaničnog Panasonicovog servisa u Srbiji. Došao sam do jednog majstora i dobio odgovor da je OK, rekao je da ne može da garantuje 100%, ali da ne bi trebalo da bude problema. Takođe sam kontaktirao i neke druge servise i dobijao slične informacije. Kontaktirao sam i ljude koji se bave kupovinom i prodajom, odnosno uvozom OLED televizora, i većina njih je rekla da neko često ni ne zna kako se transportuje, jer oni to ne rade, dok su oni koji su uvozili iz Mađarske rekli da je OK.
Da skratim priču, na kraju sam, kao što sam već rekao, poručio televizor i rekao tom Bugarinu, product menadžeru, da mi naruči televizor, ali se čovek nije javljao deset dana. U međuvremenu sam komunicirao i sa nekim drugarima i svi su mi rekli da sam budala i krstili su se kada su čuli da nabavljam televizor iz Bugarske.
I nakon tog nejavljanja, maltene sam razmišljao da odustanem od svega toga. Na kraju mi đavo nije dao mira, pa sam poslao mejl da pitam da li je televizor stigao. Obavestio me je da je stigao u prodavnicu u Sofiji, u Bugarskoj. U međuvremenu sam bio van Srbije, pa me je pitao kada planiram da dođem. Imao sam opciju da transportujem televizor preko prijatelja koji ima firmu i auto, tako da ne bih imao troškove ni za gorivo, jer je on ionako išao službeno u Sofiju. Ipak sam se na kraju odlučio za rentiranje kombija.


Nabavka kombija
E sad tu nastaju, uslovno rečeno, novi problemi, zato što sam krenuo da gledam oglase i pričao sa nekim ljudima. Rekli su mi da ako uzmem teretno vozilo mogu imati problema na granici, što bi usporilo ceo proces čekanja. Na kraju sam bukvalno u jednom danu sve rešio i iznajmio Mercedes V-klasu 2023. za sedam putnika, pa sam sa drugarom krenuo u subotu ujutru.

Put za Sofiju
Stigli smo relativno brzo do srpske granice i tada je drugar hteo da se raspita da li možemo da nađemo nekog carinika i eventualno smislimo neku šemu da ne platim carinu, iako sam u ukupnoj kalkulaciji već računao da ću je platiti. Iskreno, bio je to pomalo glup potez. Muvali smo se oko carinarnice i tražili nekog, random carinulika, da se raspitamo oko uvoza i da li može nešto da se dogovori.
U jednom trenutku nas je primetio policajac i pitao šta radimo, pa je pozvao i nekog kolegu. Nismo imali šta posebno da kažemo, rekli smo samo da treba da uvezemo televizor. On nam je jasno rekao da moramo da platimo sve – i carinu i porez na punu (bruto) cenu.

Zatim smo poslao drugara kod špeditera. Sve se to dešavalo na srpskoj granici, pre samog uvoza. Ušao je u prvu špeditersku radnju i pitao za pomoć oko procedure uvoza televizora Čovek ga je saslušao i pitao: „Jesi ti David?“ Ovaj se zbunio i pitao kako zna, a on je rekao da ga je već zvao neki David.

Mala digresija – ranije sam kontaktirao jednog čoveka iz Pirota po preporuci, nisam ni znao ra je spediter ,da mi pomogne oko uvoza televizora iz Sofije, ali se na kraju nismo dogovorili jer je rekao da je komplikovano i nije ni naveo cenu.
Uglavnom, pitali smo još nekoliko špeditera, ali ništa konkretno nismo dobili – samo su rekli da je sve moguće, ali u suštini se sve svodi na to da mora da se plati, ali mogu da probam da ponudim lovu
Da skratim priču, na kraju sam, kao što sam već rekao, poručio televizor i rekao tom Bugarinu, product menadžeru, da mi naruči televizor, ali se čovek nije javljao deset dana. U međuvremenu sam komunicirao i sa nekim drugarima i svi su mi rekli da sam budala i krstili su se kada su čuli da nabavljam televizor iz Bugarske.
 
Ulazak u Bugarsku i dolazak u prodavnicu

Čekali smo na bugarskoj granici možda oko sat vremena, dok smo srpsku prošli brzo. U međuvremenu je uveden novi EU sistem. U prodavnicu smo stigli oko 4 sata popodne
Tamo sam se javio zaposlenima, ali me ovaj Bugarin nije stigao najaviti jer je već završio smenu pre nego što sam ja krenuo, pa su se oni ipak brzo organizovali i doneli televizor.
Ostalo je da platim. Provlačim karticu – poruka: prekoračen limit. Pokušavam opet, ista greška. Probam preko telefona (Apple Wallet), ništa. Probam fizičku karticu, opet isto, iako sam dan ranije povećao limit iznad 150.000 dinara. Bilo je već oko 15:50, a banka radi do 16h. Pozovem banku (Yettel), srećom dobijem operatera koji me uputi šta da uradim i povećamo limit – i to je na kraju prošlo.
Uspeo sam da platim televizor, utovarili smo ga u kombi. Stajao je vertikalno, što je idealno – izvađena su jedno ili dva sedišta, pa je lepo stajao između, uz minimalno pomeranje napred-nazad.

Dolazak na Bugarsku granicu

Na bugarskoj granici pokušao da overim račun. Tada sam saznao da ne mogu odmah da podignem novac na granici, jer nema ekspozitura koje isplaćuju povraćaj na licu mesta. Rekli su mi da moram da se vratim u Bugarsku da bih dobio novac, i to tek nakon što uđem u Srbiju. Nije mi to toliko teško palo, jer jedan prijatelj ide za Sofiju, pa sam planirao da pošaljem po njemu, iako mi je jedna prodavačica rekla da moram lično. To još nije rešeno.

U tom trenutku, dok mi je carinik popunjavao papire, pojavio se autobus. Vozač izlazi,a drugar dolazi na ideju da pitamo da li može da prenese televizor preko granice. I tu bugarin sofer se malo premisljao i dogovaramo i smo se da ga ubace dole među torbe i da se nađemo posle prelaska. Tražili su 100 evra ukupno (80 vozač, 20 Bugarin). Pristao sam i dao novac. Svena mi na sred granice vadimo kutiju od 40 kg i prevacujemo u autobus.
Prenosimo televizor – kutija ogromna, oko 103 cm visine i 187 cm dužine. Nije mogao da stoji uspravno, pa je morao horizontalno. Tu sam se više zabrinuo zbog samog transporta nego zbog carine, ali sam računao da na tih ~500 m ne bi trebalo da bude problema. Ubacili smo ga, završili sa bugarskom granicom, seli u naš kombi i krenuli ka srpskoj granici.

Srpska granica
Na srpskoj granici nije bilo žive duše. Dali smo pasoše, lupili su pečate i nisu nas ništa ni pitali. Dolazimo do carine, radi neka žena i u tom trenutku zaustavlja neki manji kombi, tipa Caddy ili Max, a nama samo mahne rukom da prođemo bez zaustavljanja.
Mi sa sve zatamnjenim putnickim kombijem za 7-8 ljudi prolazimo carinu bez ikakvih pitanja, ali BEZ televizora, koji je već bio prebačen u autobus.

Stajem stotinak metara dalje od granice i gledam u retrovizor, čekam autobus da prođe. Prolazi 10–15 minuta, ništa se ne dešava. Ostajem u kombiju, drugar izlazi da vidi šta se dešava, nema ga još nekih 10 minuta. Vraća se i počinje priču – kaže, zamisli scenu: zaustavljaju autobus na carini, traže da se otvore prtljažnici, jedan pa drugi…
u tom trenutku, dok je moj drugar pričao, pojavljuje se vozač autobusa, otvora vrata, baca onih 80 evra i rekao da mora da se plati carina. U tom momentu mi je kroz glavu prošlo da ću upasti u carinski prekršaj i da smo pokušali da prevarimo carinike. Pomislio sam – šta mi je ovo trebalo. Nisam ni došao na tu ideju, ali sam je prihvatio.

Izlazim iz kombija i krećemo nazad ka granici, nekih stotinak metara. Na samom prelazu stoji autobus, otvoren prtljažni deo, kutija naslonjena na torbe, a pored dva carinika. Nailazimo opet na onu ženu koja nas je prvi put pustila – očekivao sam da će biti nervozna, ali se samo nasmejala i rekla: “Pa ja sam vas pustila, šta sad hoćete više?”


Vadimo televizor iz autobusa i stavljamo ga na sred carine.
Ali scena je izgledala tako da stoji kutija od 40 kila, ogromna, nasred carine i pred kamerama ja pitam da li možemo još nešto da se dogovorimo. objašnjavam da sam kupio televizor za sebe i da ne švercujem više komada.
Dolazi treći carinik, visok i prilično nadrkan. Pitam ga: “Šefe, ima li šanse, uzeo sam televizor za sebe, može li nešto da se smanji?” On odmah kaže da nema šanse ništa da se uradi.
Tu se moj drugar iznervira i kaže kako “kurta i murta” švercuju, a nas sada maltretiraju. Carinik se još više iznervirao i zapretio da će nas vratiti nazad. Posle se situacija malo smirila i krenuli su da obračunavaju carinu i porez. Na kraju me pita hoces da placas ili ne
Pa rekoh koji mu je izbor. Kaze mozes da vratis ili da platis
Ma kraju su mi računali na neto cenu i ispalo je oko 60.000 dinara za plaćanje.
Poslali su me da platim na šalteru, nešto kao pošta. Žena tamo se baš iznenadila kad je videla iznos i pitala šta sam to uvozio. Rekao sam da je televizor iz Bugarske, ona se zacduola opet.
Platio sam i posle imao kratku raspravu sa tim šefom, rekao sam da ljudi švercuju automobile i smanjuju fakture, a da su mene uhvatili za jedan televizor koji nije za preprodaju. Rekoh mirni ste za danas mozete kuci da idete.

Na kraju sam sve platio, stigao kući bez problema, montirao televizor i na kraju je sve ispalo okej.
 
Toliko je bolji od ovih mini led koje smo većinom pokupovali na forumu?
 
Toliko je bolji od ovih mini led koje smo većinom pokupovali na forumu?
Nisam video uzivo. Ne znam za miniled. Vrvr je malo bolji mozda od oleda G5,ako bih primetio uopste ali eto, nesto se nameracio na Pana. Skupa zabava
 
Buraz, procitao sam sve ovo! Neces verovati od prvog slova do kraja! Vecu budalastinu( a imam ih u familiji dosta i jednog koji prednjaci u tome burazer Filip, mogu o njemu knjigu da napisem bolju od Roulingove ) ja nisam procitao! Znaci ti si totalno skrenuo...kraj price, zatvaraj temu
 
Tolika *******cija bukvalno ni za šta, da ne govorim da ste imali sreće sa carinicima i da bih ja da sam bio na mestu tog carinika objasnio tom prijatelju da nije njegovo da brine o Kurti i Murti i njihovom švercu a ti bi sve to papreno platio i to u najboljem slučaju jer da budemo iskreni i da se ne lažemo qrčio se kad mu vreme nije bez obzira što je bio u pravu...
Što je najgore, pitanje je da li je taj Panasonic čak i stvarno bolji ili je to samo tvoje subjektivno mišljenje jer voliš taj brend.
Na kraju kada se sve sabere i oduzme rekao bih da je bio baš skup sport ni dobro bitno je da si bar ti zadovoljan.
 
Sto se tice cene , zanimljivo da sam prakticno na istoj cifri ( minus cimanje) kao iz KP I najnize cene ikada is Madjarske negde iz oktobra meseca( kad vratim Vat) ,tad nisam uzeo jer sam cekao black friday a kasnije ne krenula da skace cena i da ga nema u prodaji.
Sve ovo gledam kao avanturu koja ce mi ostati u secanju, trebalo je da krene jos jedan drugar i plan je bio da izblejimo i vidimo Sofiju , ali na kraju se sve oteglo pa nismo imali dodatnog vremena.
Sto se tice carinika , naravno da svadjom ne mozes da postignew nista , ali u tom momentu bude jace od tebe iako nije racionalno, ali cela drzava je korumpirana , seme sa Madjarima funkcionisu unazad 20 godina , da ne pricam o uvozu automobila ko to prati , ali naravno nisu to doboljni argumenti da se ne plati carina i to
je neka druga tema.
 
Svaka čast za trud i entuzijazam.
Lepo je videti nekoga sa toliko volje da, možda na račun vremena i finansija, odbija da podlegne modernim trendovima potrošačkog društva i nabavlja konfekcijske Kineze.
Ovo je zaista kraj jednog fenomenalnog brenda pod imenom Panasonic i ti si mu svojim putešestvijem priredio jedan omaž koji zaslužuje.
 
Nazad
Vrh Dno