Šta je novo?

Sega Master System u SFRJ

Gibli

Slavan
Učlanjen(a)
25.01.2005
Poruke
144
Poena
330
Interesuje me kakva je bila situacija sa nabavkom i dostupnošću Sega Master System konzole i igara u Jugoslaviji krajem 80-ih, početkom 90-ih?
Da li je mogla da se kupi kod lokalnih "uvoznika" ili si mogao da je nabaviš samo napolju?
 
SMS se regulano prodavala u prodavnici na Terazijama, na samom početku, odmah posle one francuske pekare-poslastičarnice, zaboravih kako se zvala
 
Iskopao sam u SK arhivi da je distributer bio IVC, poznato mi je ime ali ne mogu da se setim.

 
Meni su doneli iz inostranstva. integrisani Alex Kidd i

Golden Axe​

 
Evo kao što sam i rekao a i ortak mi je poslao svoje stare slike koje je izbunario...uvoz je išao preko Genex Export-Importa ovde u BG-u, dobijao se i garantni list, direktan uvoz iz Japana ako se ne varam. Datum je 17.12.1991, njegov ćale je uvezao 2-3 komada 🥳Najsmešniji je opis sadržaja sa sve prevodom igara na srpski 😄

Verovatno su i neki komisioni dobavljali po koji primerak tu i tamo sa sve nekoliko igara popularnih (eto imamo podatak za komision na Terazijama i u Nušićevoj) ali generalno sve je to bilo na kašičicu. Bilo je za dobaviti u to vreme Famiclone NES klon što po komisionima što po nekim pijacama ali konzole ovde tek dobijaju na popularnosti prilično kasno početkom '94 ako se sećam, najpre sa Nintendo GameBoy a onda i Sega Mega Drive i Super Nintendo.


420233766_10228070697127291_8320291440837149917_n.jpg

420186877_10228070697847309_3963797830125314355_n.jpg

Meni su doneli iz inostranstva. integrisani Alex Kidd i

Golden Axe​



Ovo je Sega Genesis/Mega Drive verzija igre a ne Master System
 
Poslednja izmena:
U ono vreme pored toliko pirata i igara za razne racunarske platforme konzole skoro i da nisu bile interesantne.
Kaseta za c64,spektrum, amstard cpc i slicne masine imala je bar desetak igara na sebi , za c64 s turbo 250 i vise, a po ceni jedne ili dve pakle cigareta.
Igre za amigu i atari st po nesto mozda vecoj ceni po jednoj disketi i dostupno na skoro svakom koraku.
 
U ono vreme pored toliko pirata i igara za razne racunarske platforme konzole skoro i da nisu bile interesantne.
Kaseta za c64,spektrum, amstard cpc i slicne masine imala je bar desetak igara na sebi , za c64 s turbo 250 i vise, a po ceni jedne ili dve pakle cigareta.
Igre za amigu i atari st po nesto mozda vecoj ceni po jednoj disketi i dostupno na skoro svakom koraku.

Postojala je piratska scena i kod konzola, koristili su se tzv. "disk copier" floppy uredjaji koje nakačiš na konzolu pa radiš dump rom-a na disketu ili sa diskete nasnimiš na kertridž koji je donor. Po sličnom principu danas rade Everdrive uredjaji samo što imaju SD-Card reader.
Inače bilo je tih sprava po Usa, UK i Nemačkoj, uvozili su se iz Hong Kong-a i Taiwan-a gde su se proizvodili ali eto nekim slučajem nisu stigle do nas što me baš čudi jer su ovde nešto kasnije bile baš popularne 16-bit konzole.
Bilo je više različitih varijanti tih diskova što za Super Nintendo, GameBoy i NES što za Sega Mega Drive. Svi kineski butlezi koji su se mogli kupovati i kod nas su izradjeni preko tih diskova.

Baš je juče Modern Vintage Gamer objavio video jedan na tu temu pa smo diskutovali ja i ortak.

 
Osim malo igranja kod drugara, 8 i 16-bitnu generaciju računara i konzola sam preskočio.
Svoj prvi PC sam dobio 1998, a Playstation sledeće godine. To doba mi je omiljeno, i rado mu se vraćam.
Ali zanimljive su mi i mašine koje sam propustio.
Ponekad razmišljam šta bih od tih mašina kupio u to vreme, da je bilo prilike.
Mislim da bi me smaralo zezanje sa kasetofonom i kasetama, tako da bih se verovatno odlučio za Master System. Bio bih zadovoljan sa nekoliko probranih igara.
Osim instant učitavanja, druga prednost je to da je džojped bolji kontroler od džojstika za skoro sve žanrove igara.
 
Osim malo igranja kod drugara, 8 i 16-bitnu generaciju računara i konzola sam preskočio.
Svoj prvi PC sam dobio 1998, a Playstation sledeće godine. To doba mi je omiljeno, i rado mu se vraćam.
Ali zanimljive su mi i mašine koje sam propustio.
Ponekad razmišljam šta bih od tih mašina kupio u to vreme, da je bilo prilike.
Mislim da bi me smaralo zezanje sa kasetofonom i kasetama, tako da bih se verovatno odlučio za Master System. Bio bih zadovoljan sa nekoliko probranih igara.
Osim instant učitavanja, druga prednost je to da je džojped bolji kontroler od džojstika za skoro sve žanrove igara.

Ako pričamo o 8-bit mašinama kupio bi verovatno C64 sa floppy disk drajvom kao što su kupovali ljudi tada kod nas i to prvenstveno zbog piraterije koju spomenusmo kao i velikog broja igara. Učitavanje sa diskom je prilično brzo išlo....džojpede si imao i za taj isti C64 poput recimo Quickshot QS-200 Starfighter 1 ali on se kasnije pojavio ako se ne varam.

Činjenica je da bi te taj C64 koštao skuplje nego li Master System sa par igara i da je grafika mnogo bolja na SMS ali bi dobitak bio mnogo veći sveukupno gledano.
 
Poslednja izmena:
Ako pričamo o 8-bit mašinama kupio bi verovatno C64 sa floppy disk drajvom kao što su kupovali ljudi tada kod nas i to prvenstveno zbog piraterije koju spomenusmo kao i velikog broja igara. Učitavanje sa diskom je prilično brzo išlo....džojpede si imao i za taj isti C64 poput recimo Quickshot QS-200 Starfighter 1 ali on se kasnije pojavio ako se ne varam.
Često sam birao alternativu.
Dok je većina čekala PS2, ja sam kupio Dreamcast (i dalje radi). Dugo sam koristio Windows phone, itd.
Tako da bih najverovatnije izabrao SMS.

Činjenica je da bi te taj C64 koštao skuplje nego li Master System sa par igara i da je grafika mnogo bolja na SMS ali bi dobitak bio mnogo veći sveukupno gledano.
Da, zato kažem, sa nekoliko probranih igara bih bio zadovoljan. Nekada i previše veliki izbor nije dobar.
SMS grafika je dosta bolja. Kod C64 mi smetaju isprane boje.
 
Pa sad, ako si casual igrač onda i da razumem da bi te zadovoljilo nekoliko igara tada al ako si ozbiljan gamer onda se izbor sam nameće sem ako si buržuj ili su ti matorci buržuji pa im nije problem da redovno keširaju po 40-50DM za kertridže 🥳

Ne znam šta podrazumevaš pod tim "ispranim" C64 bojama, color paleta je bila limitirana na 16 boja pa ti možda smeta taj neki "hladan" prikaz sa nekoliko boja kod pojedinih igara, ovako nešto recimo, ali po meni to baš ima poseban 80's šarm i šmek, estetski gledano.


maxresdefault.jpg
 
Poslednja izmena:
Pa sad, ako si casual igrač onda i da razumem da bi te zadovoljilo nekoliko igara tada al ako si ozbiljan gamer onda se izbor sam nameće sem ako si buržuj ili su ti matorci buržuji pa im nije problem da redovno keširaju po 40-50DM za kertridže 🥳
Casual gamer verovatno i jesam, buržujsko dete teško :)
Moje gejming sesije uglavnom su kraće, a pauze znaju da budu i duže. Igre koje mi se svide gustiram vrlo dugo.

Ne znam šta podrazumevaš pod tim "ispranim" C64 bojama, color paleta je bila limitirana na 16 boja pa ti možda smeta taj neki "hladan" prikaz sa nekoliko boja kod pojedinih igara, ovako nešto recimo, ali po meni to baš ima poseban 80's šarm i šmek, estetski gledano.
Boje u C64 paleti su pastelne.
 
Pa sad, ako si casual igrač onda i da razumem da bi te zadovoljilo nekoliko igara tada al ako si ozbiljan gamer onda se izbor sam nameće sem ako si buržuj ili su ti matorci buržuji pa im nije problem da redovno keširaju po 40-50DM za kertridže 🥳

Ne znam šta podrazumevaš pod tim "ispranim" C64 bojama, color paleta je bila limitirana na 16 boja pa ti možda smeta taj neki "hladan" prikaz sa nekoliko boja kod pojedinih igara, ovako nešto recimo, ali po meni to baš ima poseban 80's šarm i šmek, estetski gledano.


Pogledajte prilog 435630
Kao Amstradovac (Šnajderovac), mogu reći da su mi boje na C64 i tada 80-h delovale isprano i hladno. Moj CPC 464 sa kolor monitorom je bio mnogo privlačniji nego C64 na nekom krš Gorenje ili EI Niš TV-u. E sada, kod C64 je bio uglavnom bolji zvuk i frame rate, da ne ulazimo u detalje zašto....
 
Kao Amstradovac (Šnajderovac), mogu reći da su mi boje na C64 i tada 80-h delovale isprano i hladno. Moj CPC 464 sa kolor monitorom je bio mnogo privlačniji nego C64 na nekom krš Gorenje ili EI Niš TV-u. E sada, kod C64 je bio uglavnom bolji zvuk i frame rate, da ne ulazimo u detalje zašto....

Samo jedna mala ispravka, Ei Niš televizori su sve samo ne krš, radjeni su kvalitetno od odličnih komponenti, bilo je tu Philips-a, Siemens-a i koječega koliko znam. Za Gorenje ne mogu da tvrdim jer su mi njihovi televizori nepoznanica.
Što se tiče boja, to je tvoj neki subjektivan doživljaj ( kao i od @Gibli ) a svako je baratao C64 paletom na svoj način onako kako je znao i umeo, shodno tome evo dva homebrew izdanja gde je sve iskorišćeno do maximuma.



 
Kao Amstradovac (Šnajderovac), mogu reći da su mi boje na C64 i tada 80-h delovale isprano i hladno. Moj CPC 464 sa kolor monitorom je bio mnogo privlačniji nego C64 na nekom krš Gorenje ili EI Niš TV-u. E sada, kod C64 je bio uglavnom bolji zvuk i frame rate, da ne ulazimo u detalje zašto....
Pozdrav kolega Šnajderovac, 6128, kolor monitor, plaćen u ono vreme 1700DM
 
Ne mozete porediti c64 na TV-u i CPC s monitorom . U takvom poredjenju stvari i atari st i amiga nemaju neku sliku posebno kvalitetnu dok se ne povezu preko SCART-a, prelaz na monitor se osetit cak i u odnosu na ovakvu vezu s TV-oom. Inace od tih osmobitnika atari XL/XE ima najveci izbor rezolucija i paletu boja, u sustini kada se posmatra s tehnicke strane dobije se osecaj male amige i sto se tice zvuka a bogme i grafike.
 
Evo odgovora na originalno pitanje o stanju Sega Master System konzola kod nas 80-ih godina: pošto sam u to vreme kupovao sva 3 glavna računarska časopisa, konzole su se tu i tamo pomenule u nekoj kraćoj vesti, ali nikad kao nešto bitno. A i zašto bi: piratske igre na kasetama i disketama su bile skoro besplatne, dok su igre za konzole koštale osetno mnogo. Nije bilo nikakvog razloga da običan klinac poželi konzolu. Jer svi koje je poznavao imali su ili Spectrum ili C64, eventualno Amstrad CPC (poneki nesrećnik je imao neku drugu mašinu), i to je omogućavalo da međusobno presnimavamo igre.

Prvi pokušaj propagiranja konzola je bio upravo za Sega Master System, krajem 1989. i početkom 1990. Evo ovaj broj Sveta Igara (specijalno izdanje Sveta Kompjutera), kao i Svet Kompjutera u mesecima posle njega, donosi članke sa hvalospevima o ovoj konzoli. Valjda je tada u Beogradu neka prodavnica počela zvanično da ih prodaje. Inače se u ovim člancima provlačila pogrešna (lažna) informacija da većina američkih domaćinstava poseduje ovu konzolu, iako su u stvarnosti zapravo posedovali Nintendo Entertainment System (koji je bio njen konkurent).
 
Evo odgovora na originalno pitanje o stanju Sega Master System konzola kod nas 80-ih godina: pošto sam u to vreme kupovao sva 3 glavna računarska časopisa, konzole su se tu i tamo pomenule u nekoj kraćoj vesti, ali nikad kao nešto bitno. A i zašto bi: piratske igre na kasetama i disketama su bile skoro besplatne, dok su igre za konzole koštale osetno mnogo. Nije bilo nikakvog razloga da običan klinac poželi konzolu. Jer svi koje je poznavao imali su ili Spectrum ili C64, eventualno Amstrad CPC (poneki nesrećnik je imao neku drugu mašinu), i to je omogućavalo da međusobno presnimavamo igre.
Lako dostupna piraterija je bitan razlog zašto su kućni računari bili popularni. I kod nas, a i u zapadnoj Evropi.
Ali, mi tad još nismo bili sirotinja kakva ćemo postati za "još samo par godina za nas", tako da je bilo hipotetičkog prostora i za prolaz konzola. U zapadnoj Evropi su kućni kompovi bili dominantni, ali si imao i zdravo tržište konzola.
Prednost konzola je bila niža cena same konzole, veća koncentracija kvalitetnih igara, kvalitetnija grafika, joypad>>joystick, instant učitavanje.

Zavisi kome šta više odgovara. Neko više voli da ima veliki izbor i da stalno može da menja, a neko je zadovoljan sa manjim brojem kvalitetnih naslova.
 
Slažem se s ovim, jedino da dam moju ideju zašto konzole nisu zaživele kod nas.
U prvoj polovini 80-ih ogromna većina ljudi nije apsolutno ništa znala o kompjuterima, a o konzolama tek ništa. Za njih je kompjuter bio ono što su videli u SF filmovima: veliki ormar sa lampicama koje se pale i gase, i onda ga vi pitate nešto (govorom), a on vam odgovori (kao HAL u Odiseji 2001). Tih godina se ukupno po svim novinama i časopisima pojavilo možda par članaka o konzolama, ali očito ni autori nisu razumeli o čemu se tu radi, samo su nespretno prevodili strane časopise, pa ni nama na kraju nije to bilo jasno, ali je ipak iniciralo želju da te "kompjutere za igru" posedujemo.

Bili smo klinci koji nisu imali svoje pare već su za sve morali da zamole i ubede roditelje. Razlog kupovine kompjutera u to vreme je bio "učenje programiranja" i "obrada teksta" (zamena za kucaće mašine). Igre niste roditeljima smeli da pomenete ni pod razno! :)
Jedva i nevoljno bi odvojili pare za kupovinu kompa i nisu više hteli bilo kakav novac da daju za neke dodatne kupovine, pogotovo ako to ima veze s igrama. A ketridži s igrama bi ih svojim cenama definitivno razbesneli :)
Roditelji su uglavnom negativno reagovali kada bi videli da se igrate, jer nisu vam za to kupili kompjuter, i usput bi pominjali da treba da učite za školu, i da mnogo kvarite oči buljeći u ekran (u mom slučaju su obe stavke bile istinite, nažalost).

Vremenom smo saznali za ketridže i počeli da maštamo o njima, jer je igra odmah dostupna čim ga ubacite, dok smo mi mnogo minuta čekali da se igra učita s kasetofona.
Kažem "saznali", jer konzole nikad niko po domaćim časopisima nije objasnio ni sistematizovao, pa sve što smo znali su slike igara i konzola iz nemačkih kataloga. Delovale su skupe, ali je i grafika bila uglavnom lošija od Spektruma i C64. Tada su u katalozima aktuelne bile Atari 2600, Intellivision, Odysey 2 i ColecoVision, što objašnjava lošiju grafiku.
Takođe je bilo bitno šta drugi oko vas imaju. Uzimali biste onaj komp koji oni imaju da biste mogli lako da nabavljate igre, tako da su i tu konzole gubile bitku.
 
Nazad
Vrh Dno