Ja sam se za malo udavio kada sam prvi put otišao na plažu. Baš Kaškaiš. Odem na plažu. A tamo se svi brčkaju u plićaku. Ili ulete i izlete iz vode. Niko da pliva. Gledam ja, razmišljam, e moji Portugalci, Vi kao neki moreplovci a ni da plivate ne znate. I tako rešim da privučem pažnju, mahom ženske populacije, na plaži. Pikiram jednu od bova koje označavaju dokle sme da se pliva (pedesetak metara od obale). Uđem u vodu, malo fljus fljus po telu, i skočim. Negde na pola puta vidim ja da mi trnu noge i ruke. Udarim tempo, da se zagrejem. I dođem do bove. Uhvatim se za istu, ona vrela. Al ako. Meni se tresu i ruke i noge od hladnoće. U takvim situacijama ljudima sine ono što smo učili u školi a što nas nikad nije zanimalo. Tipa hladne i tople struje i sl. Napolju 40 stepeni a temperatura vode 17. Gledam, šta da radim, da li da zovem u pomoć, ima spasilačkih kućica na sve strane. Ma jok, skupim ... i krenem nazad. Plivao sam kao nika du životu. Sigurno bih ispunio olimpijsku normu. Ništa, dođem do plićaka. I kontam, pojedoh g. al nema veze, izaći ću kao faca iz vode. I krenem ja napolje. Kad tup. Padoh. Opet ja da stanem na noge. Tup. Počeh da se davim po plićaku. Ljudi, meni noge počele da otkazuju. Šake i stopala modri. Izađem nekako napolje. Uvaljam se po vrelom pesku. Nabijem šake i stopala u pesak. Kad sam relativno došao sebi, krenem ja ka tušu da se sperem (nikako more opet) i prolazim pored spasilačke kućice a lik na njoj me gleda i kez od uveta do uveta. Skontao šta sam uradio a verovatno i bio srećan što nije morao da spašava budalu.
Uz put, psujem. I sebe, i Portugal, i vodu...
Na kraju se vratim na peškir. Taman sednem kad ono ... trud se isplatio. Prilazi mi devojka. Pita me odakle sam. Ja kažem Srbija. Zašto? A ona će - podsećaš me na moga oca. Ja WTF. Nije baš dobar početak. Kaže ona, ćale joj Bugarin, i kad god bi se posvađao sa njenom majkom, pričao bi kao ja. Pa je interesuje značenje reči koje sam izgovarao. Ništa dalje od toga nije bilo. Nisam je više video. Sutra dan sam trebao da dođem na plažu ponovo. Ali sam se opio sa društvom. Promašim plažu, na toj drugoj plaži zaspim u sred podneva. I zaradim plikove po leđima jer se nisam namazao. Tako da sam narednih par dana šetao po gradu i izbegavao plažu.
Na žalost, i dan danas sam kritičan po pitanju odmora. Brak me nije opametio. Na svakom napravim neko s. Žena kaže da me zbog toga tretira kao četvrto dete.