#108 - Novi Sad - Petrovaradin, Tvrđava i centar
Nažalost, novosadski film nisam mogao da organizujem kao Beogradski, jer je glavna ulica totalno odvojena od pešačke zone. Ipak postoje sličnosti, jer sam sve povezao sa tvrđavom, slično kao Kalemegdan u Beogradu. Dakle, od Petrovaradina i čuvene tvrđave, okolo-naokolo uz pomoć vodiča , kroz stari grad i pešačku zonu. Od najstarije kuće i najstarije ulice, preko najlepših građevina i najvećeg parka, do većine crkava, uključujući i najveću pravoslavnu crkvu u Novom Sadu. Previše toga zanimljivog i previše istorije za jedan film. Kao i u slučaju Beograda, uostalom. A skoro svaka zgrada ima neku zanimljivu priču iza sebe. Maćaš neizmerno pomogao, uz gostoprimstvo kakvo se pamti, a pritom nije uspeo ni da me ubije svojom harikiri vožnjom. U svakom slučaju, meni je ovo bio prvi pravi obilazak Novog Sada i definitivno bih voleo da idem češće. Za vožnju je fantazija, što zbog saobraćajne kulture, što zbog staza, što zbog ravnoće. A kome dosadi - tu je Fruška Gora. Samo da je park veći.
Nažalost, novosadski film nisam mogao da organizujem kao Beogradski, jer je glavna ulica totalno odvojena od pešačke zone. Ipak postoje sličnosti, jer sam sve povezao sa tvrđavom, slično kao Kalemegdan u Beogradu. Dakle, od Petrovaradina i čuvene tvrđave, okolo-naokolo uz pomoć vodiča , kroz stari grad i pešačku zonu. Od najstarije kuće i najstarije ulice, preko najlepših građevina i najvećeg parka, do većine crkava, uključujući i najveću pravoslavnu crkvu u Novom Sadu. Previše toga zanimljivog i previše istorije za jedan film. Kao i u slučaju Beograda, uostalom. A skoro svaka zgrada ima neku zanimljivu priču iza sebe. Maćaš neizmerno pomogao, uz gostoprimstvo kakvo se pamti, a pritom nije uspeo ni da me ubije svojom harikiri vožnjom. U svakom slučaju, meni je ovo bio prvi pravi obilazak Novog Sada i definitivno bih voleo da idem češće. Za vožnju je fantazija, što zbog saobraćajne kulture, što zbog staza, što zbog ravnoće. A kome dosadi - tu je Fruška Gora. Samo da je park veći.